hrvatski

Miroslav Krleža, Ljubo Babić i Krsto Hegedušić: nekoliko aspekata zagrebačke umjetničke pozornice dvadesetih godina

Nakon kratkotrajnoga avangardnog proplamsaja u hrvatskoj umjetnosti za vrijeme i neposredno nakon Prvoga svjetskog rata, slijedilo je svojevrsno smirivanje pa je veći dio dvadesetih godina protekao u znaku raznolikih varijacija realizama, kojima je domaća sredina pružila odgovor na srodna ostvarenja u europskoj umjetnosti. Bilo je to, međutim, i desetljeće u kojemu se pojavljuju problemski sklopovi koji će bitno odrediti daljnje tijekove hrvatske umjetnosti: odnos prema avangardnim tendencijama, položaj hrvatske umjetnosti i Zagreba kao njezina središta u kontekstu europskoga modernizma te kulturni nacionalizam, koji krajem dvadesetih iznova zauzima važno mjesto u promišljanjima hrvatskih umjetnika. Miroslav Krleža, Ljubo Babić i Krsto Hegedušić svojim su tadašnjim djelovanjem – a posebice između 1924. i 1930., u doba boravka Vladana Desnice na studiju u Zagrebu – zauzeli istaknuta mjesta na zagrebačkoj umjetničkoj pozornici, dotičući se upravo spomenutih problema. Krleža tada piše nekoliko ključnih tekstova o umjetnosti (među njima i glasoviti esej o Georgeu Groszu) koji su imali značajan odjek i presudan utjecaj ; Babić, pak, formulira tezu o nužnosti oblikovanja „našega izraza“, koncept koji ističe važnost prostora, sredine ili pojedine regije u umjetničkom stvaralaštvu, dok Hegedušić – nakon završetka zagrebačke Akademije i boravka u Parizu – na temelju pojedinih Krležinih postavki u središte pozornosti postavlja probleme suvremenoga društva te 1929. sudjeluje u osnivanju Udruženja umjetnika Zemlja. Tih nekoliko godina bilo je stoga iznimno važno: riječ je o znakovitome prologu burnim tridesetima, u kojima će na zagrebačkoj umjetničkoj pozornici dominirati mnogi ideološki sukobi. U ovome izlaganju sagledat će se, dakle, obilježja zagrebačke umjetničke pozornice trećega desetljeća dvadesetog stoljeća na temelju sažetog pregleda djelovanja trojice ključnih protagonista toga doba: Miroslava Krleže, Ljube Babića i Krste Hegedušića. Istaknut će se sve razine povezanosti njihovih stavova, utvrditi srodnosti i razlike njihovih poetičkih odabira te prepoznati njihov utjecaj na opća obilježja hrvatske moderne umjetnosti. Naposljetku, razmotrit će se njihov položaj unutar tadašnje intelektualne elite Zagreba, kao hrvatskoga kulturnog i umjetničkog središta.

hrvatska moderna umjetnost, 20-te godina 20. st. Miroslav Krleža, Ljubo Babić, Krsto Hegedušić

nije evidentirano