hrvatski

Vlado Sunko: Svjetlost je Tvoja sjena. Stih kao glazbeno nadahnuće

U zbirci duhovnih pjesama za zbor a cappella Vlado Sunko koristi kao polazište i nadahnuće poeziju poznatog pjesnika i umjetnika Enesa Kiševića ; tematika, sadržaj i ugođaj stihova bliski su njegovu umjetničkom senzibilitetu, a središnja emocija cijele zbirke je ljubav u najširem smislu i opsegu. Izbor medija i oblika koji će posredovati ove poetsko-glazbene priče posve je logičan – skladbe za zbor pokazale su se kao najpodatnije polazište koje osigurava skladateljski kontinuitet, ali bez većih unaprijed zadanih ograničenja. Sunkova melodika, ritmika i harmonija uvažavaju modusno-tonalitetno nasljeđe, a originalnost im osiguravaju brojne varijante i nijanse sloga u kreiranju zborskog zvuka – od prozračnih sola, preko imitacijskih epizoda do gustih homofonih i kombiniranih blokova ; gotovo stalna prisutnost ležećih i pedalnih dionica daje protočnost i kontinuitet na razini glazbenog tijeka. U tretmanu ljudskoga glasa Sunko rabi: govor, govorno pjevanje, recitativ i pjev, uvijek u službi interpretacije teksta, ali još i više glazbene dramaturgije jer tekst glazbi može biti ishodište i oslonac na svim razinama jezika i izraza, ali skladba, unatoč tomu, uvijek teži cjelovitosti i zaokruženosti vlastite strukture i forme koja se potvrđuje prvenstveno glazbenom logikom.

pjesme za mješoviti zbor ; autohtoni tekstovni predložak ; forma ; elementi glazbene forme ; ekspresija

nije evidentirano