hrvatski

O nadslovcima na hrvatskim riječima u Vrančićevu rječniku

U svome je petojezičnome rječniku, objelodanjenu u Mletcima pod naslovom "Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum" (1595.), Faust Vrančić pri zapisu hrvatskih riječi mjestimice rabio i nadslovke. Posrijedi su tri znaka – oštri, tupi i zavinuti – naslijeđena iz tradicije grčkih gramatika. U raspravi se razmatraju sve hrvatske riječi koje su u Vrančićevu rječniku obilježene nekim od triju spomenutih nadslovaka. Pri tome se pokušava odgonetnuti njihovo »značenje«, tj. odgovoriti na pitanje je li poraba svakoga od tih triju znakova u Vrančićevu rječniku ustaljena. Pokaže li se da jest, otvara se novo pitanje: je li na osnovi njihove porabe, no ostajući strogo unutar skupa obilježenih riječi, tj. ne izlazeći »izvan korpusa«, te samo na osnovi njihovih uzajamnih odnosa, bez »komparativnoga materijala« uzetoga iz naših narječja (Putanec), moguće opisati naglasni sustav koji je njima trebao (ili mogao) biti zapisan. Raščlamba pokazuje da takav opis nije moguće podastrijeti – sve da se u obzir uzmu i udvajanje samoglasnika i udvajanje suglasnika u zapisu pojedinih primjera – i to upravo zbog neustaljene porabe triju navedenih nadslovaka. U "Dodatku" se donosi popis svih obilježenih riječi iz Vrančićeva rječnika, kao i usporedba s odnosnim primjerima iz Lodereckerova djela "Dictionarium septem diversarum linguarum" (1605.).

Faust Vrančić ; prozodija ; tupi znak ; oštri znak ; zavinuti znak ; kratkosilazni naglasak ; visokouzlazni naglasak ; dugosilazni naglasak

Ova je rasprava cjelovita inačica rada koji je u pokraćenu obliku objavljen u zborniku "Faust Vrančić i njegovo doba". Obje su pak inačice znatno proširene u odnosu na predavanje koje je održano na skupu u povodu 400. obljetnice objavljivanja "Novih strojeva" Fausta Vrančića, a kojemu je naslov također bio "Faust Vrančić i njegovo doba".