hrvatski

O Shaumyanovu prigovoru Saussureovu pojmu znaka

U svojoj knjizi "A Semiotic Theory of Language" (1987.) Sebastian Shaumyan pokušava utemeljiti semiotički pristup jeziku (u razlici spram nesemiotičkoga). Pri tome jezik shvaća kao sustav znakova određen pomoću šest osobina. Prva je od njih – dva semiotička sloja – jedno od temeljnih svojstava naravnih jezika. Jedan je pak od tih dvaju slojeva prvotni – to je semiotički sustav znakova – no on je »prekriven« drugotnim, tj. sustavom razlikovnih jedinica. U prvome je sustavu riječ o dvočlanoj relaciji »biti znak od«, a u drugome o dvočlanoj relaciji »biti razlikovna jedinica od«. Budući da su članovi prve relacije znak i značenje, činjenicu da neki znak ima neko značenje, Shaumyan zapisuje ovako: sΣm. Istodobno prigovara pojmu znaka kako ga je odredio Ferdinand de Saussure. Prigovora su dva: ontološki i porabni. U raspravi se potanko razmatraju oba prigovora, kao i Saussureov i Shaumyanov pojam znaka, te se prosuđuje stoje li ti prigovori, ili ne stoje. Potom se iznosi kako je Saussureov pojam znaka razumio Louis Hjelmslev. Upozorava se također da se sva ta različita shvaćanja znaka osnivaju na pojmu uređenoga para. Na kraju se ustvrđuje da je početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća u hrvatskome jezikoslovlju sličan »semiotički« pristup jeziku već bio uspostavljen, te se predlaže da se to ne zaboravi, nego da se ustraje na njegovu promicanju.

znak ; značenje ; označnik (signifiant) ; označenik (signifié) ; izraz ; sadržaj ; smisao ; znakovna funkcija ; znakovni odnos ; semiotika

nije evidentirano