hrvatski

Razvoj leksičke kompetencije u nastavi hrvatskoga jezika u osnovnoj školi

Zadaća se nastave hrvatskoga jezika u osnovnoj školi, između ostaloga, odnosi na razvoj jezičnih kompetencija poticanjem jezičnih djelatnosti slušanja, govorenja, čitanja i pisanja (NPiP 2006 ; NOK 2011). Ovladavanost materinskim jezikom preduvjet je bržega i lakšega ovladavanja drugim ključnim kompetencijama. U okviru jezičnih kompetencija, leksička se razina definira kao poznavanje i sposobnost korištenja vokabulara nekoga jezika, a lingvodidaktičari ističu značenje, kontekst, gramatička obilježja, kolokacije i diskurs kao temeljne sastavnice koje određuju usvajanje leksičkih jedinica. Kako leksička razina izrazito utječe na cjelokupan jezični razvoj, cilj je rada ispitati razvoj leksičke kompetencije osnovnoškolskih učenika. Ponajprije se željelo ispitati širenje vokabulara (lingvistički registar), uporabu riječi u rečenici (visokočestotne i niskočestotne riječi), leksičku gustoću (punoznačne i suznačne riječi) i leksičku raznolikost (vrsta i broj riječi). Istraživanje je provedeno u trima obrazovnim razdobljima (2.–4. r. ; 5.–6. r. ; 7.–8. r.). Sudjelovalo je 300 ispitanika iz triju regija: Središnja Hrvatska, Slavonija i Dalmacija. Postavljene su dvije temeljne hipoteze: očekuje se poboljšanje leksičke kompetencije s prelaskom u treće obrazovno razdoblje ; očekuje se da će uspješnije ovladavanje leksičkom kompetencijom snažno utjecati na zavičajni idiom učenika. Učenici su ispitani testom za provjeru vokabulara, a zatim su pisali sastavak na zadanu temu. Rezultati su analizirani i uspoređeni prema obrazovnim skupinama i prema mjestu stanovanja, a obrađeni su SPSS programom za statistiku. Poslužit će kao moguće polazište u oblikovanju učinkovitijih pristupa poučavanju materinskoga jezika u osnovnoj školi.

jezične kompetencije, leksička kompetencija, leksička gustoća, leksička raznolikost, učenje i poučavanje hrvatskoga jezika

nije evidentirano