hrvatski

Bihevioralno-kognitivni tretman ispitne anksioznosti: Prikaz slučaja

Ispitna anksioznost podrazumijeva stanje uzbuđenosti, napetosti i zabrinutosti koje se javlja u ispitnim situacijama. Obilježavaju ga pretjerana fiziološka pobuđenost sa simptomima poput mučnine, dijareje i znojenja te maladaptivne kognicije koje uključuju uspoređivanje s kolegama, razmišljanje o posljedicama neuspjeha, nisko samopouzdanje u vlastitu izvedbu, pretjeranu zabrinutost oko ispitne situacije, zabrinutost zbog rastuživanja roditelja, osjećaj nedovoljne pripremljenosti za ispit itd. Iako je povremeno doživljavaju gotovo svi učenici i studenti, procjenjuje se da oko 30% njih pati od izražene ispitne anksioznosti koja se povezuje sa slabijim uspjehom na ispitima, nižim općim akademskim uspjehom, smanjenjem motivacije za učenje i padom samopoštovanja. Mnoga istraživanja pokazala su da kognitivno- bihevioralni tretman dovodi do smanjenja ispitne anksioznosti, poboljšanja vještina učenja, kao i porasta samopouzdanja. Prikazat ćemo kognitivno-bihevioralnu procjenu i tretman ispitne anksioznosti kod djevojke stare 26 godina, studentice treće godine studija. Procjena se sastojala od bihevioralno- kognitivnog intervjua, bihevioralne procjene učenja te primjene Beckovog upitnika anksioznosti, Beckovog upitnika depresivnosti, CORE-OM upitnika i Upitnika automatskih misli pri učenju i polaganju ispita. Tretman se sastojao od sedam seansi raspoređenih tijekom dva mjeseca te jedne seanse praćenja i osnaživanja dva i pol mjeseca nakon završetka tretmana. Korištene su sljedeće tehnike: edukacija o kognitivno-bihevioralnom modelu i tretmanu, psihodedukacija o anksioznosti, samomotrenje problemih ponašanja, tehnike relaksacije, izlaganje, samopotkrepljenje, kartice za suočavanje, tehnike upravljanja vremenom, kao i rad na prepoznavanju, vrednovanju i odgovaranju na negativne automatske misli, modifikacija difunkcionalnih vjerovanja i prevencija povrata simptoma. Prikazat će se i rezultati evaluacije tretmana. Po završetku tretmana kod klijentice je došlo do značajnog poboljšanja u akademskom i socijalnom funkcioniranju te do smanjenja izraženosti simptoma, čemu je osobito doprinijelo postavljanje realističnih ciljeva, planiranje vremena za učenje i restrukturacija vjerovanja o nesposobnosti i neuspješnosti.

ispitna anksioznost, kognitivno-bihevioralni tretman

nije evidentirano