hrvatski

Harmonija u skladateljskom opusu Josipa Miroševića

Josip Mirošević, suvremeni hrvatski skladatelj, javlja se svojim prvim djelima krajem šezdesetih godina 20. stoljeća u vrijeme snažnih prodora europske avangarde u hrvatsku glazbu. Opterećen aktualnim zahtjevima, ne mogavši se pronaći u okvirima avangardnih stilova i tehnika, Mirošević prekida skladateljski put da bi ga nastavio tek krajem sedamdesetih, preciznije 1979. kada sklada klavirski ciklus pod naslovom "Sjećanja". Miroševićev glazbeni jezik zasnovan je na klasičnom tonalitetu koji mu, međutim, osigurava samo neophodni red i utemeljenost u sustavu. Tako autor u svojim skladbama napušta i lomi tonalitetne okvire na svim razinama glazbenih elemenata uključujući: melodiju, ritam, harmoniju, polifoniju i formu. Njegova harmonijska komponenta sintetizira na posve osobit način obilježja romantičke i impresionističke harmonije, dok na razini glazbenog izraza dominira romantička ekspresivnost kao rezultat maksimalne isprepletenosti svih tvorbenih elemenata u njihovom međusobnom djelovanju i prožimanju. Stoga bi neoromantizam bio najbliže stilsko određenje njegova opusa.

akordi, harmonijske progresije, tonalitet, neoromantizam

nije evidentirano