hrvatski

Filozofija politike Pavla Vuk-Pavlovića

Premda nije izgradio filozofiju politike kao posebnu disciplinu, Pavao Vuk-Pavlović u svojim djelima donosi obilje razmatranja o politici. Ne samo što je duboko umovao i promišljao o državničkom umijeću i djelatnosti nego je politika u njegovu životu igrala značajnu, gotovo sudbonosnu ulogu. Članak iznosi na vidjelo njegove poglede na politiku, polazeći od njezina usustavljenja u okvir filozofije kulture. Pobližim rasvjetljavanjem politike ocrtavaju se dvije ključne relacije: napet odnos filozofije i vlasti te povezanost politike i odgoja. Kronološkim slijedom prikazano je deset naslova u kojima se politika pojavljuje kao značajna tema: Aristofan i rat (1915.), Filosofija Th. Hobbesa (1929.), Ličnost i odgoj (1932.), Politika odgoj, religija (1934.), Spinozina nauka (1938.), Prosvjetne smjernice Antuna Radića (1940.), Filosofija i vlast (1953.), Zajednica i nazovizajednica (1954.), Misaoni put J. J. Rousseaua (1958.) i Značenje povijesne predaje (1971.). Ogledom se pred očima raskriva ne samo izvrstan teoretik i autor značajnih rasprava o politici nego ujedno angažirani sudionik političkih zbivanja, član političke stranke i zagovornik izgrađenih političkih stavova i nazora. Razmatranje dokazuje kako je Pavao Vuk-Pavlović imao itekako čvrstu i razrađenu filozofiju politike, zasnovanu na najvišim etičkim načelima. Riječ je o filozofskom piscu koji je bio istinski poučavatelj svojega naroda. Njegovo djelo u tom pogledu i danas može služiti kao putokaz u najbitnijim pitanjima zasnivanja političke zajednice na najvišim načelima slobode, jednakosti, primata čovjeka pred državom i humanizma. Zaključak je da se pravo zanimanje i pomnije istraživanje Vuk-Pavlovićeve misaone ostavštine iz područja političke filozofije tek otvara i nadolazi. U njoj se nalaze dragocjeni uvidi i postavci koje valja na odgovarajući način ne samo protumačiti nego iz njih učiti i prihvatiti što je vrijedno i što nadilazi puku prošlost i jednokratnost. Obilje je svjetla duha sadržano u naputcima što ih je ostavio za odgonetavanje i dokučivanje tajni svijeta i smisla ljudskoga opstanka u ćudorednom i političkom obzoru. Dokazao je kako istinski filozof ujedno je i vrijedan učitelj i odgojitelj puka, ravnatelj i usmjeritelj njegova djelovanja, razborit savjetnik i poticatelj duha, kako svojim naučavanjem tako i svjedočenjem pouke.

filozofija, politika, vlast, odgoj, kultura

nije evidentirano