hrvatski

Koncentracije arsena, kadmija i žive u pčelinjem vosku (Apis mellifera) tijekom njegove prerade iz saća u satne osnove

Teški metali mogu se desetljećima kumulirati u vosku. Uobičajena je pčelarska praksa vosak kontinuirano prerađivati u nove satne osnove i ponovno ga upotrebljavati u intenzivnom pčelarstvu. Uzorci pčelinjeg voska analizirani su primjenom grafitne tehnike atomske apsorpcijske spektrometrije (GFAAS) sa ciljem utvrđivanja koncentracije As i Cd te koncentracija Hg primjenom analizatora žive. Pretraženi su uzorci voska poznatog podrijetla i starosti tijekom njegove prerade u satne osnove primjenom metode lijevanja na rashlađene valjke s otisnutom Maraldijevom piramidom, a nakon dvostruke faze produžene sedimentacije i hlađenja. Utvrđene su statistički značajne razlike između koncentracija Hg (p<0, 05) u pretraživanim uzorcima voska uzorkovanim iz više slojeva rastaljenog voska u čeličnim spremnicima, te posebice značajno između slojeva “pročišćenog” voska korištenog za izradu satnih osnova i tamnog sloja taloženog sedam dana koji je kao otpadni materijal uklonjen iz daljne prerade. Rezultati istraživanja potvrđuju da se primjenom opisane metode može učinkovito “isprati” akumulirane teške metale iz rastaljenog saća koji predstavlja sirovinu ovog vrijednog repromaterijala.

teški metali, saće, vosak, satna osnova, prerada

nije evidentirano