hrvatski

Facijalna morfologija kod različitih ortodontskih anomalija

Estetika lica predmet je proučavanja još od davnina. Ortodoncija kao specijalistička grana, razvija se krajem 19. stoljeća kad Angle definira tri tipa malokluzije. Danas je nezadovoljavajuća estetika lica glavna indikacija za ortodontsku terapije. Cilj terapije nije samo postići idealnu okluziju već dobiti i skladan i harmoničan izgled mekih tkiva lica. Kod planiranja terapije potrebno je analizirati meka tkiva lica odvojeno od dentoskeletne analize. Radimo frontalnu analizu lica te analizu profila. Analiza lica u frontalnoj ravnini sastoji se od vertikalne i horizontalne komponente, dok u analizi profila lica koristimo linearna i angularna mjerenja kao što su S-linija, H-linija, E-linija, B- linija, nazolabijalni i mentolabijalni kut. Općenito, pojam malokluzija označava nepravilan odnos između zubi ili dvaju zubnih lukova. Uzroci malokluzija su specifični, nasljedni te posljedica utjecaja okoliša. Njihovom interakcijom dolazi do različitih ortodontskih anomalija koje imaju karakterističan izgled lica. Anomalije klase III su prava progenija i pseudoprogenija. Pacijenti s pravom progenijom imaju konkavan profil, izduženu donju trećinu lica, prominentnu bradu i zadebljalu donju usnu koja je ispred gornje. Kod pacijenata s pseudoprogenijom, profil je konkavan, maksila je nedovoljno razvijena dok je mandibula normalna. Anomalije klase II dijelimo na klasu II/1 i klasu II/2. Pacijenti s klasom II/1 imaju konveksan profil lica, prominentnu gornju usnu, uvučenu bradu, dok kod pacijenata s klasom II/2 nalazimo konveksan profil lica, skraćenu donju, a povećanu srednju trećinu lica te prominentan nos i bradu. Otvoreni zagriz je anomalija u vertikalnoj ravnini koju karakterizira izdužena donja trećina lica i inkopetencija usana.

facijalna morfologija ; malokluzija

nije evidentirano