hrvatski

Dalmatoromanske osobitosti ranosrednjovjekovnih latinskih natpisa iz Splita i Zadra

Natpisi uklesani na kamenu važan su izvor povijesnih podataka te su stoga bili i predmetom proučavanja od samih početaka hrvatske historiografije, no ne i moderna pristupa njihovu jeziku. Ovaj se rad bavi jezikom zadarskih i splitskih natpisa datiranih u razdoblje od VIII. do XI. stoljeća. Uklesani su na crkvenome kamenom namještaju, na sarkofazima ili na kamenim fragmentima nepoznate namjene. U njihovu jeziku daju se zapaziti karakteristike ranosrednjovjekovnoga latiniteta. Uglavnom su fonetske naravi (npr. pokraćivanje vokala ili umetanje aspirata), ali se u skladu s utjecajem govornoga ranoromanskog uočava svođenje padežne konstrukcije na samo jedan opći romanski oblik. Suprotno toj tendenciji, na neočekivanim se mjestima nalazi i tzv. udobni nominativ mjesto kosoga padeža. Promjene su pak u glagolskome sustavu manje izražene. Svi ti nalazi odgovaraju stanju u diplomatičkim dokumentima iz Zadra i Splita. Još je jedna jezična značajka jednaka kao u ispravama, barem što se tiče Splita, a to je adnominalni dativ. Ti su zaključci o kvaliteti jezika bitni i jer mogu doprinijeti utvrđivanju autentičnosti dalmatinskoga diplomatičkog materijala.

natpisi, srednjovjekovni latinitet, Split, Zadar, rani srednji vijek

nije evidentirano