hrvatski

Funkcionalna hrana kod stresom izazvane disfunkcije štitnjače

Biokemijske promjene uzrokovane stresom mogu biti korisne u slučaju akutne izloženosti stresorima jer predstavljaju „mehanizme preživljavanja“, međutim, u slučaju dugoročnog djelovanja stresa, postaju temelj za zdravstveni rizik (Habib i sur., 2001 ; Lundberg, 2005). Stres je nespecifičan odgovor tijela na specifične podražaje, odnosno obrana organizma od pozitivnih ili negativnih stresora kod akutnog i/ili kroničnog izlaganja istima (Fink, 2009). Jedna od ključnih posljedica kronične izloženosti stresu je disfunkcija hipotalamus-hipofiza-adrenalnog sustava (eng. hypothalamic-pituitary-adrenal axis ili HPA os) koji posljedično remeti funkcije glavnog metaboličkog regulatora: štitne žlijezde (Chrousos, 2000 ; Anderson, 2008). Štitna žlijezda (lat. thyroidea) je endokrini organ smješten u prednjoj donjoj trećini vrata gdje obuhvaća dišnu cijev. Njenu leptirastu formu čine desni i lijevi režanj, a povezani su istmusom, tkivnom premosnicom koja prolazi ispred dušnika i ispod grkljana. Cijela žlijezda isprepletena je krvnim žilama, limfnim putovima i brojnim živčanim vlaknima koji osiguravaju izravan utjecaj živčanog sustava na njenu hormonsku sekreciju. Lučenje hormona štitnjače, tiroksina i trijodotrionina (T4 i T3) regulirano je sustavom povratne sprege kroz HPT os (eng. hypothalamic–pituitary–thyroid axis). Hipotalamus lučenjem TRH (eng. thyrotropin-releasing hormone) potiče hipofizu na stvaranje i otpuštanje TSH (eng. thyrotropin-stimulating hormone), koji potiče stvaranje hormona štitnjače. Hormoni T3 i T4 negativnom povratnom spregom koče oslobađanje TSH, dok na lučenje TRH ne djeluju izravno, već smanjuju osjetljivost odgovarajućih stanica hipofize na TRH. Pod utjecajem hormona štitnjače nalazi se metabolizam ugljikohidrata, masti i bjelančevina, stimulacija rasta i razvoja kod djece, kretanje, dišni i srčanožilni sustav (frekvencija i dubina disanja, snaga i brzina otkucaja srca), mozak, probava te rad ostalih žlijezda, mišićni tonus, san (povišene razine hormona dovode do osjećaja umora i isprekidanog sna, a snižene do pospanosti i tromosti te stalnog osjećaja neispavanosti). Hormoni štitnjače u organizmu održavaju bazalni metabolizam stanica pri čemu manjak hormona usporava bazalni metabolizam za do oko 40%, odnosno višak ubrzava bazalni metabolizam preko 60% iznad referentnih vrijednosti (Kim, 2008 ; Mullur i sur., 2014). Istraživanja pokazuju da visoka kumulativna razina stresa utječe na poremećaj toka HPT osi rezultirajući nizom fizioloških i sistemskih disfunkcija. Tako se remeti sinteza i metabolizam hormona štitnjače, čemu je krajnji efekt disfunkcija štitnjače i posljedično utjecaj na razvoj niza negativnih zdravstvenih stanja: pretilosti, dijabetesa, osteoporoze, hipertenzije, kardiovaskularnih bolesti, infekcija, ulceracija probavnog sustava, tumora, imunoloških, neuroloških i psiholoških poremećaja (Chrousos, 2000 ; Dayan i sur., 2013 ; Longhi i sur., 2013 ; Danzi i sur., 2014 ; Samuels, 2014). Stresom izazvane disfunkcije štitnjače dijele se na niz stanja s definiranim razinama hormona i opisanom kliničkom slikom od sindroma netiroidne bolesti (eng. euthyroid sick syndrome), subkliničke hipotireoze, zatim hipotireoze i hipertireoze. Općenito, hipertireoza (lat. hyperthyreosis), stanje je u kojem prevladava prekomjerno stvaranje i izlučivanje hormona iz štitnjače. Glavni pokazatelj su povišene koncentracije hormona T3 (>2, 33 nmol/L) i T4 (>154 nmol/L), snižena koncentracija TSH-a (< 0, 35 mJ/L) (Hollowell i sur., 2002 ; Kratzsch i sur., 2005) i raspon kliničke slike od nervoze, nemira, razdražljivosti, umora, malaksalosti, nesanice, tremora, preko pojačanog znojenja, opadanja kose, tahikardije, hipertenzije, mršavljenja, učestale stolice, poremećaja menstrualnog ciklusa, sve do pritiska u vratu i povećanja štitne žlijezde (guša) te egzoftalmusa (buljave oči, dvoslike, smetnje vida) (Ladenson i sur., 2000 ; Devereaux i sur., 2014). Suprotno tome, hipotireoza (lat. hypothyreosis) stanje je smanjene funkcije štitne žlijezde. Glavni pokazatelj ovog stanja snižena je koncentracija hormona T3 (<0, 75 nmol/L) i T4 (<58 nmol/L), povišena koncentracija TSH-a (>5, 00 mJ/L) (Hollowell i sur., 2002 ; Kratzsch i sur., 2005) i složena klinička slika koja uključuje slabost, pospanost, umor, depresiju, pomanjkanje koncentracije, usporen ritam srca (bradikardija), neuredne i bolne menstruacije, porast tjelesne mase, zatvor, blijedu i suhu kožu, podbuhlo lice, zadebljan jezik, natečene ruke i stopala te miksedem (Ladenson i sur., 2000 ; Dubbs i sur., 2014). Multidisciplinarni pristup u liječenju stresom uzrokovanih disfunkcija štitnjače, uz konvencionalni pristup uključuje i niz pomoćnih metoda: primarno nutritivnu terapiju, zatim fitoterapiju i psihološku potporu. Cilj komplementarne terapije je promjena životnog stila kroz tehnike upravljanja stresom: opuštanjem, tjelovježbom i prehranom koja uključuje individualni nutricionistički i suplementacijski plan gdje dijetetski pristup specifičnom kombinacijom hranjivih tvari može utjecati na sintezu tiroidnih hormona, njihovu pretvorbu u bioaktivne oblike i gensku ekspresiju (Danforth i sur., 1989 ; Singer i sur., 1995 ; Hertoghe, 2006 ; Anderson, 2008). Individualna nutritivna terapija predstavlja optimalno pomoćno sredstvo konvencionalnoj terapiji jer normalizira aktivnost HPT osi što rezultira različitim korisnim učincima ; normalizacijom potrošnje bazalnog metabolizma, regulacijom tjelesne težine, povećanjem energije i izdržljivosti, smanjenjem osjećaja slabosti i umora, stabilizacijom obrazaca sna, odmora i radne učinkovitosti (Danforth i sur., 1989 ; James, 2003). Dodatno, kvaliteta života u pacijenata s benignim bolestima štitnjače smanjena je kod pojedinaca neuključenih u liječenje u odnosu na one koji su uključeni u liječenje (Watt i sur., 2006), a komplementarni pristup upravo omogućava pacijentu da preuzme kontrolu i odgovornost. Dijetoterapijska strategija temeljena je na postulatima pravilne prehrane ; raznolikosti, umjerenosti i uravnoteženosti uz formiranje jelovnika temeljenog na nativnim, sezonskim namirnicama, „serotonin like hrani“, kronobiološkom poštivanju cirkardijalnog ritma i obaveznoj hidraciji. Prehrana uključuje za štitnjaču važne biološki aktivne tvari kroz namirnice u kojima su iste prirodno zastupljene. Funkcionalna hrana kod stresom izazvanih disfunkcija štitnjače sadrži izvore selena, cinka, joda, liposolubilnih vitamina E, A, D i K, zatim vitamina C i vitamina B skupine te nutraceutika poput kurkumina, omega-3 i omega -9 masnih kiselina (Hasler, 2004 ; Chaiyasit i sur., 2013 ; Magrone, 2013 ; Zhang i sur., 2013) . Kod subkliničke hipotireoze i hipofunkcije štitnjače opća preporuka je i ograničen unos goitrogena. Kruciferno povrće, za primjer brokula, obiluje glukozinolatima, izoflavonima je bogata soja i njene prerađevine (Messina i sur., 2006), cijanogenim glikozidima gorki bademi, sjemenke marelice, breskve, jabuke, sjemenke lana, sve redom djelotvorna funkcionalna hrana antitumorskog i kardioprotektivnog djelovanja (Hasler, 2004) koja u slučaju funmkcioniranja štitnjače ima, upravo, suprotan, negativan učinak jer dodatno remeti njezin rad inhibicijom sinteze hormona (D'Adamo i sur., 2014 ; Giuliani i sur., 2014). Namirnice koje je potrebno uključiti u strukturu individualnog plana prehrane jer sadrže prirodne izvore joda koji je ključan za sintezu tiroksina (Taylor i sur., 2013) su spirulina (Banji i sur., 2013) i morske alge (Mohamed i sur., 2012). Selen je također ključan element u tragovima za zdravlje štitnjače jer je kofaktor jetrenog enzima 5'- dejodinaze koji pretvara hormon T4 u T3 (Yue i sur., 1998), a nalazimo ga u šampinjonima, bakalaru, shiitake gljivama, morskim rakovima, tunjevini, telećoj jetrici i drugim izvorima (Nève, 2002). Cink kao slijedeći ključni element u homeoostazi štitnjače stimulira sintezu T4, funkciju 5'-dejodinaze (Nishiyama i sur., 1994) i zdravu ekspresiju gena odgovornih za hormone štitnjače. Nalazimo ga u telećoj jetrici, šampinjonima, špinatu, crvenom mesu, tikvicama, šparogama i dr. Vitamin E sudjeluje u pretvorbi hormona T4 u T3 utjecanjem na aktivnost jetrenog enzima 5'-dejodinaze očuvanjem stabilnosti staničnih membranskih sustava (Chaurasiai sur., 1997 ; Yue i sur., 1998), a lako je dostupna u suncokretovom ulju, suncokretovim sjemenka i bademima. Vitamini A i D pomažu zdravu ekspresiju gena odgovornih za hormone štitnjače: izvori u hrani su karotenoidima bogata mrkva, bundeva, paprika te gljive, plava riba, jaja kao prehrambeni izvori vitamina D. Omega-3 masne kiseline u prehrani kroz konzumaciju plave ribe (srdele, inćuni, losos, tuna) i lanenog ulja i oraha osiguravaju stabilnost staničnih membrana i prekursori su protuupalnih tvari (Nettleton, 1995). Omega -9 masne kiseline iz maslinovog ulja, orašastih plodova i avokada pokazale su se učinkovite kod ublažavanja simptoma disfunkcije štitnjače (Chaiyasit i sur., 2013) zahvaljujući svom antioksidativnom djelovanju. Iz svega navedenog dolazimo do zaključka kako je optimalan model prehrane kod stresom izazvane disfunkcije štitnjače upravo mediteranska prehrana i njen holistički pristup (Parish i sur., 2011 ; Panico i sur., 2014), uz kontroliran unos goitrogena. Stres je neizbježna posljedica suvremenog načina života, ali šteta uzrokovana kroničnim stresom nije. Pravilna prehrana, tjelesna aktivnost i tehnike normalizacije reakcija na stres optimiziraju hormonalnu aktivnost štitnjače te čine jedinstvenu komplementarnu terapiju u liječenju stresom izazvanih disfunkcija štitnjače.

štitnjača, stres, komplementarni pristup, nutritivna terapija, fitoterapija

nije evidentirano