hrvatski

Petar Bergamo: Gudački kvartet. polifoni postupci i polifoni oblici

Gudački kvartet Petra Bergama nastao je u vrlo specifičnom skladateljskom trenutku – pri kraju studija kompozicije kada je trebalo dati sintezu dotadašnjih iskustava i kada je, na početku skladateljskog puta, trebalo definirati vlastitu estetiku. Bergamo je pišući ovo djelo sam sebi postavio nekoliko zadataka: shvatiti formu kvarteta kao oslonac a ne ograničenje, uklopiti polifone postupke i oblike u sonatni ciklus te postići, uz autonomiju svakog manjeg dijela, umreženost kompozicije u cjelini. Prvi je stavak Kvarteta slobodno shvaćena sonatna forma u kojoj je prva tema četveroglasna ekspozicija fuge, a istovremeno i četveroglasni kanon što čini odmak od uobičajenih sonatnih fugata. Drugi stavak objedinjuje tri formalna principa – on je kombinacija fuge i passacaglie u okviru trodijelne forme tipa A B A – uz passacagliu se paralelno odvija troglasni kanon u funkciji variranja kontrapunktskog konteksta. Četvrti stavak je rondo tipa A B A C A u kojem je završni dio dvostruka fuga izgrađena na osnovi A i C teme ronda. Tonalitet Petra Bergama je novoklasični sa gotovo stalnom primjenom politonaliteta u harmoniji i polifoniji. Prateći nastojanja skladatelja koji stoje na počecima novoklasicizma dvadesetih godina prošloga stoljeća, i Bergamo u svom Kvartetu sintetizira klasično i moderno dajući ovim djelom snažnog dramatskog i emotivnog naboja značajan doprinos hrvatskoj komornoj glazbi 20. stoljeća.

gudački kvartet, sonata, kanon, fuga, passacaglia, novoklasicizam

nije evidentirano