hrvatski

Hrvati u svjetlu politike prema iseljeništvu 1920. – 1939. godine

Dosadašnja znanstvena istraživanja vezana uz iseljeničku problematiku uglavnom su se temeljila na analizama demografskih ili društveno-političkih aspekata u određenom segmentu vremena, bez dodatnih analiza i uočavanja pozadine paradigmatskih obrata koji su uzrokovali korjenite promjene u postupcima organizacije iseljavanja stanovništva, koje je najčešće zbog loših socijalno-ekonomskih uvjeta življenja napuštalo domovinu i odlazilo “trbuhom za kruhom”. To je postupno zahtijevalo uplitanje države, dakle uspostavu socijalne politike, za što se mijenjao i odnos nadležnih tijela pomičući se prema shvaćanju da je skrb za iseljenike i povratnike bila njihova velika odgovornost, ali i obveza. U kontekstu svega istaknutog predavanjem se žele predočiti rezultati znanstvenog istraživanja, temeljeni ne samo na aspektima politike prema iseljeništvu u razdoblju prije 1920., već težišno nakon toga 1920. – 1939. godine. Istodobno, žele se argumentirati sljedeće teze: - da je tadašnja država bila prije instrument negoli strateg oblikovanja iseljeničkog pitanja, a da su odlučujuću ulogu odigrali pojedini administrativni upravljači i reformatori iz Hrvatske (A. B. Grado, F. Aranicki, M. Bartulica, J. Šilović) - da je Hrvatska podnijela najveći teret iseljeničkog prometa kroz svoj teritorij, kojem je uspješno odolijevala zahvaljujući dugogodišnjem iskustvu stečenom u vremenu Austro-Ugarske Monarhije - da pojedini socijalni i kulturni programi (iseljenički dom za osiromašene povratnike u Jelsi, dom za iseljeničku siročad na Korčuli) ne bi ni zaživjeli da nisu bili financirani novcem raznih udruga i dobrotvora, kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu, ali i tada s hrvatskim atributom - da institucije u Hrvatskoj nisu bile samo intenzivno uključene u rješavanje različitih pitanja s područja politike prema iseljeništvu, već da su na toj platformi nastojale poticati i razvoj pojedinih grana gospodarstva, primjerice turizma (osnutak turističko-domaćinske škole u Vignju) - da je u navedenom razdoblju politika prema iseljeništvu u Hrvatskoj prestala biti nadzorna služba, već da se razvila u višu socijalno- kulturnu, općenarodnu instituciju od državne važnosti. Moguće je pretpostaviti da ovaj povijesni pregled vezan uz problematiku iseljavanja/povratništva tijekom prošlog stoljeća može poslužiti u kreativnijem promišljanju današnje politike prema iseljeništvu/povratništvu.

Ministarstvo socijalne politike i narodnog zdravlja, Iseljenički komesarijat, Savez organizacija iseljenika, privatno-pravna zaštita, informativni iseljenički/povratnički uredi, vrbovanje na iseljavanje

nije evidentirano