hrvatski

Senjani u Benešićevu Rječniku

Središnji je fokus ovoga rada na abecedariju (popisu natuknica) Rječnika hrvatskoga jezika od preporoda do I. G. Kovačića (ili Benešićeva rječnika). Budući da se građa toga rječnika temelji na korpusu od petstotinjak djela novije hrvatske književnosti, u prvome se dijelu ovoga rada analizira leksički doprinos senjskih književnika (S. S. Kranjčevića, M. C. Nehajeva, V. Novaka i M. Ogrizovića) abecedariju Benešićeva rječnika. Pronalaze se tzv. senjske natuknice koje su u Rječnik ušle isključivo na temelju citatnih potvrda iz djela senjskih književnika, a potom se istražuje jesu li one potvrđene i u suvremenim hrvatskim jednojezičnicima, ili ih bilježi i leksikografski obrađuje jedino Benešićev rječnik. Potraga za senjskim natuknicama u Benešićevu rječniku otvorila je mnoga pitanja vezana za odabir leksika koji će postati njegovim abecedarijem. Jedno je od pitanja je li pri biranju natuknica Benešić bio pod utjecajem kakve jezične ideologije, a na njega se nastoji odgovoriti pomnim iščitavanjem predgovora Rječniku. Drugo se pitanje vezuje za zastupljenost kajkavskog leksika u abecedariju Benešićeva rječnika, i to onog koji je dijelom novije hrvatske književnosti (npr. iz djela Galovićevih, Domjanićevih, Krležinih, Kovačićevih i itd.). Oba dijela analize dala su zanimljive rezultate. S jedne strane pokazalo se da Benešićev rječnik bilježi daleko više leksika potvrđenog u djelima senjskih književnika od suvremenih jednojezičnika i u tome leži njegova kvaliteta i posebnost. S druge pak strane, pokazalo se da je Benešić prilikom odabira natuknica za svoj rječnik bio pod utjecajem ideologije standardnog jezika zbog čega je nerado u Rječnik uključivao kajkavske lekseme potvrđene u novijoj hrvatskoj književnosti – čak i iz djela koja su navedena kao dio njegova korpusa. S obzirom na otkriveno, predlaže se revizija lijeve strane Benešićeva rječnika.

Benešićev rječnik, abecedarij, senjski književnici, ideologija standardnog jezika

nije evidentirano