hrvatski

Alergija na metale i legure u dentalnoj medicini

Ogroman izbor različitih dentalnih legura na tržištu dovela je do nekontrolirane i neprovjerene primjene legura u stomatološkoj protetici. Kao posljedica tome u ustima pacijenata može doći do polimet-alizma. Protetska terapija metalima i legurama djeluje na tkiva usne šupljine na različite načine. Oblikom mogu pogodovati retenciji plaka, otežati održavanje higijene ili pritiskati alveolnu sluznicu. Otpuštaju ione, kovinske katione, koji mogu izazvati niskonaponske električne struje sa osjetom peckanja ili metalnog okusa. Ozbiljnije je alergijsko ili citotoksično djelovanje lokalno ili na udaljene organe. Dentalne legure povećavaju postotak prijanjanja oralnih bakterija zbog svoje hrapave površine i površinske napetosti u odnosu na caklinu zuba. Sve to uzrokuje promjene elektropotencijala i promjenu energije površine. Osim toga, kovine mogu djelovati i oligodinamski, čak i bakteriostatski na pojedine vrste mikroorganizama.Slina je medij jakog korozivnog djelovanja. Korozivnost sline raste smanjenjem pH sline i povećanjem koncentracije klorida. Korozija dentalnih legura u biološkom mediju povezana je s biokompatibilnošću legura, njenom inertnošću prema oralnim tkivima i tekućinama. Unatoč poznatom sastavu nepredvidiva je elucija vrste i količine iona iz legura. U većini sustava dentalna legura-elektrolit korozija se zaustavlja na samoj površini stvaranjem površinskog oksidnog sloja koji je dobra zaštita od daljne korozije kao što je slučaj s kobalt-kromovim legurama i tit-anom. Apsorpcijom kisika stvara se na površini legure oksidni film koji ograničava daljnje otapanje ostalih sastojaka slitine. U usnoj šupljini stvaraju se dva različita zaštitna sloja: oksidni sloj i sulfidni sloj kao zaštitni film na površini legure. Sulfidni film nastaje kao reakcije legure i sumpora iz hrane i pića, a izaziva diskolor-aciju legure (npr. srebro-paladijeve legure) i usporava njenu daljnju korozijsku aktivnost. Usprkos stvaranju oksidnog sloja ili sulfida, korozija u ustima može se nastaviti. Zbog stalne cirkulacije sline otopljeni ioni se gutaju, a u dodiru s novom slinom iz legura se otpuštaju novi ioni, što povećava daljnju koroziju. Dentalni radovi izloženi su jakim žvačnim silama prilikom mastikacije i brže korodiraju od onih kod kojih sile trenja nisu toliko izražene. Ta pojava objašnjava se uklanjanjem pasiviziranog oksidnog sloja sa površine legure prilikom žvakanja ili četkanja. Uklanjanjem novog sloja, površina rada se sve više troši tako da korozija može zahvatiti i dublje slojeve legure.Iz dentalnih legura, koje su svakodnevno izložene promjenama pH u ustima, mehaničkom napre-zanju, mehaničkom oštećenju, promjeni temperature, djelovanju produkata iz hrane i pića i djelovanju produkata mikroorganizama, otpuštaju se metalni ioni. Ioni metala koji se oslobađaju korozijom nakupljaju se u tkivima usne šupljine ili u udaljenim tkivima, a izlučuju se urinom. Na toksičnost Co-Cr legura izrazito utječe stupanj obrađenosti njihove površine. Grubo izlivene neobrađene protetske metalne konstrukcije pokazale su se toksičnim u usporedbi s pjeskarenim i poliranim radovima. Iz navedenog proizlazi da su morfologija površine dentalnih legura, odnosno način lijevanja, stupanj ispoli-ranosti i potencijalna oštećenja koja nastaju četkanjem, abrazijom ili uslijed žvakanja tvrde hrane, vrlo važni čimbenici koji utječu na otpuštanje metalnih iona iz legura. Ovisno o razlikama u sastavu, a time i svojstvima, Co-Cr legure se koriste za izradu potpunih i djelomičnih skeletiranih proteza, te za metalnu osnovu kod fiksno protetičkih radova. Izrada metalnih dentalnih os-nova laboratorijski se dobivaju lijevanjem ili strojnim obrađivanjem ; CAD/CAM sustavima ili laserima. Zubi, a time i dentalnoprotetički radovi u ustima su izuzetno opterećeni i dinamički i statički. Ovisno o segmentu u ustima gdje se nalaze, zubi a time i metalni dijelovi u protetskim radovima su opterećenim izuzetno velikim žvačnim silama koje mogu doseći i 900N. Zbog tako velikih opterećenja moguća je pojava loma ili pukotine na metalnim materijalima protetskih radova. Lomovi i/ili oštećenja se saniraju lemljenjem i zavarivanjem. U stomatologiji su obje tehnologije bile jednako zastupljene, ali u zadnjih 15 godina lemljenje gubi na važnosti, te se prednost daje zavarivanju. U današnjoj stomatološkoj praksi najčešće korišteni postupci zavarivanja su lasersko, TIG i plazma za-varivanje. Zajednički cilj svih spomenutih metoda je dobivanje homogenog, korozijski postojanog i čvrstog spoja. Legura ne otpušta nužno elemente proporcionalno sastavu. Otpuštanjem iona iz legura (korozija) u prisutnosti vode, vodenih otopina soli i kiselina, nastaje elektrokemijska korozija, koja ima veće kliničko značenje jer nastaje u vlažnoj sredini usne šupljine, pod elektrolitima sline koji sadrže otopljene anione i katione disociranih spojeva. Produkti korozije koji se stvaraju u usnoj šupljini zadržavaju se u tkivima, slini i dijelovima hrane, prelaze u tkivnu tekućinu te se raznose do ciljnih organa. Iako je većina alergi-jskih reakcija u usnoj šupljini povezana s niklom, pronađeni su slučajevi alergije i na krom, kobalt, bakar i zlato. Autori nalaze žestoku reakciju na Cr-Co leguru, većinom zbog otpuštanja Na- dikromata. Reakcije tkiva na metal se objašnjavaju otpuštanjem metalnih iona iz legure. Svaki metal ima određena mehanička, fizikalna i biološka svojstava koja moramo uzeti u obzir prilikom odabira protetskog materijala. Pozor-nost treba posvetiti pacijentima s anamnezom u kojoj se navode alergije na metal. Njima se preporučuje alergološki test i izbjegavanje nikla. Da bi se umanjio biološki rizik, doktor dentalne medicine bi trebao izabrati leguru koja je korozijski stabilna.

alergijske reakcije ; metali ; legure ; dentalna medicina

nije evidentirano