hrvatski

Odslik hrvatsko-mađarskih dodira u hrvatskim prezimenima

U uvodnomu dijelu rada autorica se kratko osvrće na povijest hrvatskih prezimena te na hrvatsko-mađarske jezične dodire i njihovo proučavanje. Pretkazivi rezultat višestoljetnoga državnog zajedništva Hrvata i Mađara jesu i hungarizmi, od kojih je samo manji dio sastavnica leksika hrvatskoga standardnog jezika (npr. bunda, cikla, cipela, čipka, čopor, karika, kočija, korov, lopov, palačinka, šator, soba). O hrvatsko-mađarskim dodirima na svoj specifičan način svjedoči i hrvatska onimija (npr. ojkonimi Madžarevo, Banfi, Daruvar, Varaždin, Laslovo, Farkaševac). Dio onimijske ukupnosti jesu i prezimena temeljena na mađarskim elementima (npr. Balog, Gazdić, Janušić, Kanižaj, Matjašec, Nagy, Palfi, Pišpek, Pongračić, Sabolčec, Vargek). Središnji je dio rada motivacijsko-semantička i tvorbena klasifikacija u hrvatskome prezimenskom fondu zasvjedočenih prezimena s mađarskim elementima popraćena odabranim primjerima. Uzimajući u obzir stupanj prilagođenosti u prezime ugrađenih mađarskih leksema hrvatskomu jeziku, tvorbenu strukturu tih prezimena, potvrđenost leksika mađarskoga podrijetla u hrvatskoj povijesnoj leksikografiji i sadašnjim hrvatskim govorima – pretpostavlja se da su neka na hungarizmima temeljena prezimena nastala u Hrvatskoj, a neka su u različitim razdobljima unesena u hrvatski prezimenik doseobom svojih nositelja. U zaključnome se dijelu rada, uz ostalo, ističe potreba daljnjega popisivanja i istraživanja hungarizama u hrvatskim nestandardnojezičnim govorima te u svekolikome imenskom mozaiku.

hrvatska prezimena, hrvatsko-mađarski jezični dodiri, jezično posuđivanje, hungarizmi

nije evidentirano