hrvatski

HRVATSKA GLAGOLJAŠKA BAŠTINA – PODRUČJE GACKE, LIKE I KRBAVE

Glagoljica, slavensko pismo kojim su Hrvati pisali gotovo jedno tisućljeće, imala je važnu ulogu u povijesti kulture hrvatskoga naroda i u izgradnji hrvatskoga identiteta. Glagoljica se smatra najstarijim pismom slavenskih jezika, a najvjerojatnije ju je sastavio sredinom 9. st. Konstantin Filozof za potrebe širenja kršćanstva među moravskim Slavenima. Njome su se služili i drugi slavenski narodi, a u Hrvatskoj su razvijene i posebne inačice kojima su pisani, na staroslavenskom jeziku hrvatske redakcije i na hrvatskom narodnom jeziku, liturgijski i pravni tekstovi, osobna korespondencija, a i hrvatska književnost od 12. do kraja 15. st. uglavnom je zapisana na glagoljici. Tek početkom 16. stoljeća latinica će prevladati u svim navedenim funkcijama. No, usprkos sužavanju njezine uporabe ona se očuvala do najnovijih vremena i tako je postala i ostala kroz duga stoljeća nacionalnim pismom Hrvata. Glagoljaštvo je od samih početaka posebno živo i dugovno aktivno bilo na području Istre, Kvarnerskih otoka, Dalmacije, Gacke, Like i Krbave.Ovim radom će se nastojati ukazati na opravdanost tvrdnji da je upravo područje Gacke, Like i Krbave, koje ima bogatu glagoljsku prošlost o kojoj svjedoče materijalni ostatci u obliku listina, brevijara ili epigrafskih zapisa, autohtoni zavičaj glagoljice i ujedno jezgra hrvatskoga staroslavenskog bogoslužja.

glagoljica, hrvatski jezik, hrvatska književnost, Hrvatska, Gacka, Lika, Krbava.

nije evidentirano