hrvatski

Na Sjeveru s Pavlom Vuk-Pavlovićem

Medijska pismenost u sebi krije malu ali ozbiljnu zamku. Ona bi se zorno dala predočiti u pitanju: Jesu li medijski pismeni odgovorni ljudi koji emitiraju programe poput Big Brothera. Kad se to pitanje postavi studentima, u nedoumici su. Ne mogu tvrditi da su odgovorni ljudi neke velike televizije medijski nepismeni, a istovremeno im logika i kritička svijest govore da medijski pismeni ljudi ne bi trebali, pa niti smjeli, proizvoditi takvu vrstu medijskog smeća. Korijeni problema sežu dublje od pitanja medijske pismenosti. Možda je jednostavnije reći ovako: Pojam medijske pismenosti nerijetko se zaustavlja na ‘opismenjavanju’ gledateljstva za korištenje medija i medijskih pomagala – bez ozbiljnog i dubinskog insistiranja na razvijanju kritičke svijesti, odnosno na ukazivanju na dubinski loše utjecaje medija na ljudsko iskustvo. U temeljima pak tog problema leži odustajanje od temeljnih znanja o kritičkom mišljenju, dosezima estetike kao filozofijske discipline, te zanemarivanje razgovora o svjetovno utemeljenom moralu koji u ljudskom razumu ima svoje uporište. Otuda nam se čini važnim poticati i onu vrstu dijaloga koja se temelji na mislima i djelu domaćih (zapostavljenih) autora, autora koji su životom i djelom svjedočili o mogućem ljudskom sustavu vrijednosti, u kojemu ne bi bilo podjela koje danas razdiru hrvatsko društvo (pa i svjetsku zajednicu), ali i nekritičkih pristupa vlasnika medija, urednika, novinara, kritičara, pa i teoretičara medija i medijskih stručnjaka. Etička dimenzija i dimenzija filozofije odgoja postaju sve važnije danas u vrijeme relativiziranja svih vrijednosti, različitih proizvoljnosti koje se pozivaju na slobodu, te svojevrsnog nereda u sustavima medijskih posredovanja. Otuda želja da, jednom godišnje, djelo Vuk Pavlovića uzmemo kao inspiraciju za raspravljanje o temama koje je on sugerirao a koje nam se svojom važnošću nameću i danas. S dosta bi se argumenata moglo tvrditi (i opravdati) teza da je središnje mjesto misli Vuk- Pavlovića zapravo pitanje vrijednosti, kako u promišljanju pitanja spoznaje, vjere, odgoja, etike, umjetnosti, tako isto i u njegovu vrednovanju autora koje je cijenio i interpretirao. Za propitivanje suvremenih vrijednosti i urušavanja sustava vrijednosti koje je svakodnevno na djelu, značajne su Vuk Pavlovićeve estetičke analize u kojima se propituje odgojna funkcija općenito, pojam i mogućnosti estetskog odgoja, estetski doživljaj kao svrha i sredstvo odgoja. Tu pronalazimo vezu koja omogućuje bacanje ‘starog’ svjetla na naizgled nove medijske probleme ali i probleme odgoja danas. Njegovo osnivanje estetičkog laboratorija, signal je koji govori o potrebi i eksperimentalnih istraživanja na području utjecaja pojedinih ‘poruka’ na ljudsko iskustvo. Put od estetičkog do medijsko-estetičkog laboratorija, put je koji je određen pomijeranjima interesa suvremene publike kao i medija koji posreduju/koriste estetsku dimenziju. Ovaj bi zbornik trebao biti početak i poticaj propitivanju suvremenih tema kroz duhovnu, misaonu i moralnu prizmu Pavla Vuk-Pavlovića. Nadati nam se da je ovo tek prvi korak i da će filozofija odgoja i srodne discipline znati cijeniti doprinos misli Pavla Vuk-Pavlovića.

Sveučilište Sjever ; Pavao Vuk-Pavlović ; filozofija

Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog simpozija održanog 13. 11. 2017. u Koprivnici

engleski

On the North with Pavao Vuk-Pavlović

Medijska pismenost u sebi krije malu ali ozbiljnu zamku. Ona bi se zorno dala predočiti u pitanju: Jesu li medijski pismeni odgovorni ljudi koji emitiraju programe poput Big Brothera. Kad se to pitanje postavi studentima, u nedoumici su. Ne mogu tvrditi da su odgovorni ljudi neke velike televizije medijski nepismeni, a istovremeno im logika i kritička svijest govore da medijski pismeni ljudi ne bi trebali, pa niti smjeli, proizvoditi takvu vrstu medijskog smeća. Korijeni problema sežu dublje od pitanja medijske pismenosti. Možda je jednostavnije reći ovako: Pojam medijske pismenosti nerijetko se zaustavlja na ‘opismenjavanju’ gledateljstva za korištenje medija i medijskih pomagala – bez ozbiljnog i dubinskog insistiranja na razvijanju kritičke svijesti, odnosno na ukazivanju na dubinski loše utjecaje medija na ljudsko iskustvo. U temeljima pak tog problema leži odustajanje od temeljnih znanja o kritičkom mišljenju, dosezima estetike kao filozofijske discipline, te zanemarivanje razgovora o svjetovno utemeljenom moralu koji u ljudskom razumu ima svoje uporište. Otuda nam se čini važnim poticati i onu vrstu dijaloga koja se temelji na mislima i djelu domaćih (zapostavljenih) autora, autora koji su životom i djelom svjedočili o mogućem ljudskom sustavu vrijednosti, u kojemu ne bi bilo podjela koje danas razdiru hrvatsko društvo (pa i svjetsku zajednicu), ali i nekritičkih pristupa vlasnika medija, urednika, novinara, kritičara, pa i teoretičara medija i medijskih stručnjaka. Etička dimenzija i dimenzija filozofije odgoja postaju sve važnije danas u vrijeme relativiziranja svih vrijednosti, različitih proizvoljnosti koje se pozivaju na slobodu, te svojevrsnog nereda u sustavima medijskih posredovanja. Otuda želja da, jednom godišnje, djelo Vuk Pavlovića uzmemo kao inspiraciju za raspravljanje o temama koje je on sugerirao a koje nam se svojom važnošću nameću i danas. S dosta bi se argumenata moglo tvrditi (i opravdati) teza da je središnje mjesto misli Vuk- Pavlovića zapravo pitanje vrijednosti, kako u promišljanju pitanja spoznaje, vjere, odgoja, etike, umjetnosti, tako isto i u njegovu vrednovanju autora koje je cijenio i interpretirao. Za propitivanje suvremenih vrijednosti i urušavanja sustava vrijednosti koje je svakodnevno na djelu, značajne su Vuk Pavlovićeve estetičke analize u kojima se propituje odgojna funkcija općenito, pojam i mogućnosti estetskog odgoja, estetski doživljaj kao svrha i sredstvo odgoja. Tu pronalazimo vezu koja omogućuje bacanje ‘starog’ svjetla na naizgled nove medijske probleme ali i probleme odgoja danas. Njegovo osnivanje estetičkog laboratorija, signal je koji govori o potrebi i eksperimentalnih istraživanja na području utjecaja pojedinih ‘poruka’ na ljudsko iskustvo. Put od estetičkog do medijsko-estetičkog laboratorija, put je koji je određen pomijeranjima interesa suvremene publike kao i medija koji posreduju/koriste estetsku dimenziju. Ovaj bi zbornik trebao biti početak i poticaj propitivanju suvremenih tema kroz duhovnu, misaonu i moralnu prizmu Pavla Vuk-Pavlovića. Nadati nam se da je ovo tek prvi korak i da će filozofija odgoja i srodne discipline znati cijeniti doprinos misli Pavla Vuk-Pavlovića.

University of North ; Paul Vuk-Pavlović ; philosophy

Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog simpozija održanog 13. 11. 2017. u Koprivnici