hrvatski

Lexicon Latino-Illyricum / Pavao Ritter Vitezović. Sv. II. Prijepis i obrada

Hrvatska se dovukovska leksikografija može uvjetno podijeliti na dvije razmjerno velike skupine djela: jednoj pripadaju objavljeni rječnici, a drugu tvore oni neobjavljeni. Među pet velikih neobjavljenih rječnika, nastalih u rasponu od kojih stotinu i pedeset godina, od druge polovice 17. pa do početka 19. stoljeća, pripada i rukopisni latinsko-hrvatski rječnik Pavla Rittera Vitezovića pod naslovom "Lexicon Latino-Illyricum". Nastojeći izgraditi jedan književni jezik za sve Hrvate, Vitezović je godinama sastavljao veliki rječnik hrvatskoga jezika. Taj se je rječnik sastojao od dvaju dijelova: prvi je dio bio hrvatsko-latinski (u dva sveska), koji je na žalost izgubljen, a drugi latinsko-hrvatski, sastavljen na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće, dakle oko godine 1700. Taj se rukopisni rječnik čuva u Metropolitanskoj knjižnici u Zagrebu. Ovo se izdanje Vitezovićeva rječnika sastoji od ovih triju svezaka: 1. Prijeslik rukopisa, 2. Prijepis i obrada, 3. Hrvatsko-latinski rječnik. Drugi svezak donosi prijepis i obradu, dakle prvo, i to kritičko izdanje Vitezovićeva "Lexicona". Rječnik su kritički pročitale i upisale u stroj Zrnka Meštrović i Nada Vajs, a obradio ga je prireditelj, te je ujedno napisao i predgovor. Iz rukopisa je u potpunosti prenesen Vitezovićev slovopis (nijedan njegov grafem, pa bio on i posve dosljedno pisan, nije zamijenjen svojom današnjom inačicom), a također je poštovan njegov pravopis, uključujući i zapis velikoga slova, sastavljeno i rastavljeno pisanje riječi, smještaj razgodaka te mjestimično zapisivanje nadslovaka. No budući da u rukopisu slovored nije proveden dosljedno, rječnik je trebalo abecedirati. Osnovna se jedinica kojom Vitezović u svome "Lexiconu" uspostavlja vezu između neke latinske i neke hrvatske riječi, može nazvati jednakošću. Broj je takvih jednakosti u rječniku 29438. No budući da se s lijeve strane svake jednakosti može nalaziti kako određena latinska riječ, tako i kakva sveza, izričaj, pa i čitava rečenica, svaka pojedina jednakost ne može ujedno biti i nositeljicom rječničnoga članka. Stoga je članke prije abecediranja valjalo ustrojiti. Njihov je pak broj 23708. Nakon glavnoga dijela rječnika nižu se pojedini dodatci, kojih ukupno ima deset, i to ovako: [Supplementum I.] Ventorum nomina, juxta Græcam appellationem Croatis tradita, [Supplementum II.] Lexicon Nominum propriorum, et Festorum apud Illyrios celebriorum, [Supplementum III.] Nominum Illyricorum Interpretatio, [Supplementum IV.] Nomina Sacræ Scripturæ interpretata, ex P[atre] Amando Ejsenberner Benedictino, [Supplementum V.] Lexicon Verborum et Nominum Infantilium, [Supplementum VI.] Nominum Illyricorum Interpretatio, [Supplementum VII.] Nomenclatura Planetarum quâ Poëtice et quâ Astronomicè apud Illyrios nuncupantur. Item Deorum et Heroum apud Poëtas celebratorum, [Supplementum VIII.] Lexicon Interjectionum Illyricarum, [Supplementum IX.] Navium Nomenclatura, [Supplementum X.] Fungorum Nomenclatura. Na desnoj strani rječnika, tj. u hrvatskome njegovu dijelu, pojedinoj latinskoj riječi odgovara često puta znatno više hrvatskih otpovjednica (katkada i do 11). Vitezović je u svoj rječnik unosio riječi iz svih triju hrvatskih narječja. Pri obradi se rječnika rabi skup posebnih znakova, kojih ima ukupno deset, kako bi se što jasnije opisale pojedine njegove značajke, različiti Vitezovićevi propusti, kao i odnosi među jednakostima.

Pavao Ritter Vitezović ; Lexicon Latino-Illyricum ; rječnik ; hrvatski jezik ; latinski jezik

Budući da je riječ o latinsko-hrvatskome rječniku, osim hrvatskoga, tu je i latinski jezik.