hrvatski

ULOGA STRESA ENDOPLAZMATSKOG RETIKULUMA U RAZVOJU DIJABETESA

Dijabetes ili šećerna bolest (lat. diabetes mellitus) je heterogeni poremećaj koji se javlja kao posljedica interferencije više različitih patoloških stanja, a genetska osjetljivost i promjene u okolišu uvelike doprinose razvoju bolesti. Dijabetes karakterizira visoka razina glukoze u krvi, a posljedica je stanja u kojem gušterača prestane potpuno ili djelomično proizvoditi hormon inzulin ili proizvedeni inzulin nije djelotvoran u organizmu. Dva su glavna tipa dijabetesa, dijabetes tipa 1 (inzulin ovisan) i dijabetes tipa 2 (inzulin neovisan). Uz dva glavna tipa postoji i treći, gestacijski dijabetes, poseban oblik koji se javlja kod trudnica. Narušavanje homeostaze u stanicama gušterače, jetre i adipoznom tkivu posljedica je nakupljanja krivo smotanih i razmotanih polipeptidnih lanaca u lumenu endoplazmatskog retikuluma (ER). Posljedica takvog stanja je stres ER koji igra jednu od značajnih uloga u razvoju patoloških stanja kao što je dijabetes. Odgovor organizma na stres ER je konzervirani stanični odgovor poznat kao „odgovor denaturiranog proteina“ (UPR ; eng. Unfolded protein response). UPR je prvenstveno usmjeren prema uspostavljanju homeostaze, a u stanjima prolongiranog stresa ER izaziva apoptozu stanica što dovodi do velikog gubitka β-stanica gušterače. Osim što dovodi do gubitka β-stanica stres uzokuje i rezistenciju na inzulin što je posljedica interferencije signalnih puteva senzornih molekula stresa ER i signalnih puteva inzulina. Posljedica rezistencije na inzulin je loša inhibicija glukoneogeneze, te poremećeno preuzimanje glukoze u mišićima i loše inhibirana lipoliza u masnom tkivu. U razvoj bolesti uključeno je nekoliko različitih mehanizama, a stres ER jedan je od glavnih mehanizama koji uzrokuje dijabetes.

diabetes, endoplazmatski retikulum,

nije evidentirano