hrvatski

Transfer vlasništva u obiteljskim poduzećima

Obiteljsko poduzetništvo predstavlja najčešće zastupljenu formu vlasničkog organiziranja i upravljanja poduzećem, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj. Nažalost, među domaćim znanstvenicima i institucijama nedostaje veći interes za navedenu temu koji bi se iskazao izradom ozbiljnijeg empirijskog istraživanja i radova različitog tipa. U Hrvatskoj, interes za ovom temom novijeg je datuma te se svodi na svega jedno relevantno empirijsko istraživanje, nekoliko stručnih i znanstvenih članaka te magistarskih radova. Prema zadnjem istraživanju Međunarodne akademije za istraživanje obiteljskog poduzetništva, između 80 i 95% svih svjetskih privatnih tvrtki su obiteljske, generiraju više od 75% bruto društvenog proizvoda te zapošljavaju više od 85% ukupnog broja zaposlenih. Prema nekim istraživanjima, obiteljske tvrtke u Hrvatskoj sudjeluju u ukupnom udjelu sa više od 70%. Prosječan vijek trajanja obiteljskih tvrtki je oko 24 godine. Ovaj podatak je vrlo indikativan jer označava problematiku smjene generacija u obiteljskim poduzećima. Obiteljska poduzeća su najranjivija prilikom prijenosa vlasništva i liderstva, gdje nam statistika najplastičnije ocrtava problematiku: samo 30% obiteljskih poduzeća uspješno obavi prijenos vlasništva i liderstva na drugu generaciju, a približno 10% na treću. Podatak ne iznenađuje kada osvijestimo činjenicu da se vrlo mali broj zemalja u svijetu s ozbiljnošću pokušava uhvatiti u koštac s problemom. Pozitivan primjer nalazimo u skandinavskim zemljama, osobito Finskoj koja je pristupom "odozgo prema dolje" inicirala čitav niz aktivnosti kojima pomažu obiteljskim tvrtkama da prevladaju kritične trenutke prijenosa vlasništva. Osim konzaltinga i treninga koje vode profesionalci iz akademske i stručne zajednice na tom području, Ministarstvo trgovine i industrije Finske nudi i čitav niz sponzoriranih programa za obiteljsko poduzetništvo. Neki od njih su program mentorstva, specijalizirani razvojni programi za sljedeću generaciju kreirani po mjeri poduzetnika, a u planu je i formiranje virtualnog sajma za poduzeća koja traže novog vlasnika. U Hrvatskoj, potpora obiteljskim poduzetnicima svodi se isključivo na ograničene oblike čvrste potpore u vidu kreditnih linija. Mekim potporama obiteljskim poduzetnicima ne pristupa se dovoljno ozbiljno ; periodično nevladine udruge organiziraju vikend seminare koji se često otkazuju radi manjka interesa. Usporedbe radi, programi prijenosa vlasništva u zemljama sa razrađenim sustavom potpore obiteljskom poduzetništvu traju od 3 – 5 godina. U tom periodu, konzultanti u suradnji sa poduzetnikom i ostalim dionicima koji su također zahvaćeni problemom, vrše analizu obitelji i poduzeća, te razmatraju sve opcije izlaska: prijenos vlasništva i liderstva unutar obitelji na sljedeću generaciju, prodaja poduzeća van obitelji, ili likvidacija poduzeća. Iako je u teoriji svaka od opcija najčešće moguća za svakog vlasnika obiteljskog poduzeća, prva se pokazala daleko najpoželjnijom. Svako je obiteljsko poduzeće specifično te se problemu ne može pristupiti na potpuno jednak način. Međutim, praksa je pokazala da sva obiteljska poduzeća ipak dijele neke karakteristike pa je stoga moguće postaviti neke zajedničke pretpostavke prilikom rješavanja problema prijenosa vlasništva i liderstva. Značajne razlike mogu se primijetiti među zemljama, ovisno o kulturi naroda i njihovom shvaćanju obitelji. Budući da su obiteljska poduzeća karakteristična upravo po preklapanju dvaju vrlo različitih sustava, obiteljskog i poslovnog, značaj obitelji i povezanosti obiteljskih članova bit će od itekakvog utjecaja prilikom razmatranja opcija izlazaka. Prilikom sustavnog istraživanja obiteljskog poduzetništva u Australiji, Danskoj i Finskoj, pokazalo se kako većina obiteljskih poduzeća nema namjeru postati obiteljskim poduzećima s više-generacijskim tranzicijama4 jer ulaze u poduzetništvo s namjerom da ga u budućnosti prodaju van obitelji. S druge strane, u Hrvatskoj je situacija u potpunosti drukčija. Gotovo da se očekuje od sljedeće generacije da preuzme poduzeće kada za to dođe vrijeme. Kako bi se dobili noviji podatci i informacije vezano za problematiku prijenosa vlasništva i liderstva u obiteljskim poduzećima u Hrvatskoj, osim sekundarnih, korišteni su i primarni izvora podataka. Cilj istraživanja bio je dobiti odgovor na pitanja: Postoji li potreba za kreiranjem programa prijenosa vlasništva i liderstva za obiteljske tvrtke? Postoji li program koji bi bio primjenjiv na svaku obiteljsku tvrtku? Obzirom da se slučaj bazira na primjeru Veleučilišta Vern' kao obrazovne institucije koja bi u budućnosti mogla provoditi takav program, bilo je važno saznati i: Ima li Vern' kapacitet hvatanja u koštac s problematikom prijenosa vlasništva i liderstva u obiteljskim tvrtkama? Istraživanja su pokazala da postoji potreba za kreiranjem takvog programa. Postoji i program koji bi bio primjenjiv na svaki obiteljski biznis, no on mora sadržavati kombinaciju ponuđenih prilagođenih segmenata po mjeri poduzeća. Vern' objedinjuje sve kvalitete potrebne za nosioca jednog takvog programa, osobito radi dobrih ostvarenih veza s institutom u Finskoj koji takve programe uspješno provodi već godinama.

obiteljsko poduzetništvo, transfer vlasništva i upravljanja, interesi dionika, institucionalni okvir potpore

nije evidentirano