hrvatski

Otkriće periodnog sustava elemenata i odjek u Hrvatskoj

Ovaj diplomski rad donosi pregled otkrića i razvoja periodnog sustava elemenata i njegov utjecaj na hrvatsku kemiju. D. I. Mendeljejev objavio je 1869. godine svoj periodni sustav elemenata u kojem su elementi bili poredani po rastućoj atomskoj težini i njihovim kemijskim svojstvima. Mendeljejev je ostavio prazna mjesta za eka-elemente koji su kasnije bili otkriveni kao galij (1875.), skandij (1879.) i germanij (1886.). Brojni Mendeljejevljevi prethodnici, od Döbereinera, Newlandsa, Odlinga i Meyera, dali su svoj doprinos ovom značajnom otkriću u kemiji. Otkrićem plemenitih plinova i novim spoznajama o građi atoma, periodni sustav elemenata razvijao se i nadopunjavao, a danas sadrži sto osamnaest elemenata raspoređenih u sedam perioda i osamnaest skupina. Osnivanjem Sveučilišta u Zagrebu (1874.) i njegovih prirodoslovnih odjela (1876.) započinje razvoj kemijske znanosti u Hrvatskoj, istovremeno s otkrićem periodnog sustava elemenata pa je njegova primjena u nastavi kemije kasnila. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (danas Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti) prva je akademija znanosti u Europi koja je proglasila D. I. Mendeljejeva za svoga počasnog člana (1882.). G. Janeček, sveučilišni profesor kemije, uveo je periodni sustav elemenata u svoja predavanja (1888.). Prvi udžbenik iz kemije s tablicom periodnog sustava elemenata je Anorganska kemija (Zagreb, 1901.) Julija Domca. Fran Bubanović objavljuje prvi moderan sveučilišni udžbenik iz kemije (1930.) koji je bio napisan u skladu s periodnim sustavom elemenata. Osim u hrvatskoj znanstvenoj i stručnoj literaturi, otkriće i razvoj periodnog sustava elemenata pratio se i u brojnim stručnim časopisima i popularizacijskim člancima.

periodni sustav elemenata, D. I. Mendeljejev, J. Domac, G. Janeček, hrvatska kemija

nije evidentirano