hrvatski

„Trechi sadh“ – na svitlost dano posli Lipovčićeva priminutja

U središtu pozornosti rada naslovljenog „Trechi sadh“ – na svitlost dano posli Lipovčićeva priminutja nalazi se Lipovčićeva posthumno objavljena knjiga „Trechi sadh iliti istolmacsenje Trechega reda po s. o. Francisku Serafinskomu, za obadve ſpole ljudske, …“ (Budim, 1769). Knjigu je autor pripremio neposredno prije smrti, doznaje se iz riječi „doverssioca“ fra Emerika Pavića: „Stazuje k-nebeſam joſs za xivota dao recseni mlogo posſtovani brat moj: a put k nebeſam pripravioje prid ſamert ſvoju, to jeſt, ovu od S. Trecheg Reda Knjigu, Kojunoje meni na ſmerti priporucsio, da oko nje ona, koja joſs zaoſtaju, doverſsim.“ U povijestima stare hrvatske književnosti Lipovčiću nije posvećena naročita pozornost pa ga tako Mihovil Kombol (²1961), Krešimir Georgijević (1969), Ivo Frangeš (1987), Slobodan Prosperov Novak (2003), Dubravko Jelčić (²2004) niti ne spominju, a tek pola rečenice dodijeljeno mu je u povijestima Branka Vodnika (1913) i Slavka Ježića (1944 ; ²1993). U bibliografijama i zasebnim studijama o Lipovčiću se govori nešto više (Paul Jos. Šafařik /1865/, Josip Forko /1884/, Tomo Matić /1945/, Franjo Emanuel Hoško /1985/), ponegdje se i djelo Trechi sadh vezuje uz njegovo ime (Ivan Kukuljević Sakcinski /1860/, Šime Ljubić /1869/), ali i uz ime „doverssioca“ fra Emerika Pavića (Ante Sekulić, 1993 ; Anela Mateljak, 2012). Stoga se u radu djelo bibliografijski opisuje kako bi se za trajno upisalo u Lipovčićevu bibliografiju.

Jerolim Lipovčić, Trechi sadh, bibliografijski opis

nije evidentirano