hrvatski

Razlike u morfološkim i agronomskim svojstvima heljde u različitim uvjetima uzgoja

Zaboravljene odnosno zapostavljene kulture, kao što je heljda, postaju sve značajnije u biljnoj prizvodnji. Može se uzgajati uz vrlo niska ulaganja, kao glavna ili dopunska (postrna) kultura nakon uzgoja ozimih žitarica, a kao takva posebno je interesantna u sustavu ekološkog uzgoja. Prosječni urod heljde kao glavne kulture u Hrvatskoj (konvencionalna proizvodnja) je oko 1, 5-2 tha-1 , a kao postrnog usjeva oko 1 tha-1 što je vrlo nisko stoga je nužno popraviti tehnologiju uzgoja heljde. Zbog povećanog interesa za konzumiranjem i proizvodnjom heljde, problem je nedostatak odgovarajućega sjemenskog materijala. Stoga se javila potreba za prikupljanjem postojećih lokalnih populacija heljde preostalih na području Hrvatske. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi razlike u morfološkim i agronomskim svojstvima kod šest populacija heljde sakupljenih na području sjeverozapadne Hrvatske te dvije sorte Darje i Novosadske u različitim uvjetima uzgoja. Poljski pokus sijan u tri sjetvene norme (60, 80 i 100 kgha-1 ) postavljen je u 2017. godini na dvije lokacije Varaždin i Sveta Marija. Sijan je u dva roka sjetve (kao glavni i postrni usjev) te dva načina proizvodnje (konvencionalna i ekološka). Populacije heljde međusobno se nisu značajno razlikovale u morfološkim i agronomskim svojstvima, dok je utvrđena razlika između sorata. Značajne razlike u morfološkim i agronomskim svojstvima kod ispitivanih poulacija i sorti utvrđene su za rok sjetve te za gustoću sjetve. Obzirom na način proizvodnje nisu utvrđene značajne razlike među promatranim svojstvima.

heljda, norma sjetve, rok sjetve, konvencionalni i ekološki uzgoj

nije evidentirano