hrvatski

Suvremene metode smanjenja emisije stakleničkih plinova mliječnih preživača

Poljoprivredna proizvodnja bilježi sve veći negativan učinak na okoliš usporedno s povećanom globalnom potražnjom za hranom animalnog podrijetla. Stočarska proizvodnja, osobito proizvodnja mlijeka, negativno utječe na okoliš, prvenstveno na povećanje globalnog zatopljenja emisijom velikih količina stakleničkih plinova (metan i didušikov oksid) s većim potencijalom globalnog zagrijavanja i višom perzistencijom u atmosferi nego je to u slučaju ugljičnog dioksida. U cilju smanjenja negativnog učinka, u posljednjih desetak godina provedena su mnoga znanstvena istraživanja koja su rezultirala uvođenjem novih hranidbenih, biotehnoloških, mikrobioloških strategija, kao i strategija upravljanja farmom te gospodarenja otpadnim tvarima na mliječnim farmama. U nastojanjima da se smanji emisija stakleničkih plinova, najviše obećavaju metode povezane s hranidbom životinja i korištenjem dodataka stočnoj hrani jer su manje invazivne, jednostavnije u provedbi te prihvatljivije potrošačima nego kemijske ili biotehnološke metode. Povećanje proizvodnosti životinja opće je prihvaćena metoda koja rezultira boljim iskorištenjem hrane i većim prirastima te, posljedično, manjim količinama stakleničkih plinova po jedinici proizvoda. Međutim, u pogledu dodataka stočnoj hrani potrebno je provesti još mnoga istraživanja, jer su dosadašnji rezultati primarno rezultat in vitro pokusa. Najčešća je hranidbena strategija za ublažavanje emisija stakleničkih plinova korištenje krme s nižim sadržajem sirovih vlakana i višim sadržajem topljivih ugljikohidrata ili konzumacijom manje zrele paše. Uz preporuke za propisno skladištenje gnoja kako bi se izbjegnula dodatna emisija plinova, najčešće se preporučuje korištenje bioplina (metana) kao održive i čiste sirovine za proizvodnju električne energije. Osim toga, emisije metana iz gnoja mogu se učinkovito kontrolirati skraćenjem trajanja skladištenja i osiguranjem aerobnih uvjeta. Pri odabiru strategije smanjenja emisija stakleničkih plinova treba uzeti u obzir činjenicu da postoje interakcije između različitih metoda zbog njihove složene prirode. Primjerice, primjenom jedne metode može se uspješno smanjiti količina nastalog metana u probavnom sustavu životinja, ali i povećati emisija metana iz uskladištenoga gnoja ili dostupnost dušika s povećanom emisijom didušikovog oksida putem gnojidbe tla. S druge strane, neke metode djeluju sinergistički što znači da istovremeno smanjuju emisiju stakleničkih plinova iz probavnog sustava i uskladištenoga gnoja. Kako bi se uspješno odgovorilo na povećanu globalnu potražnju za sirovim mlijekom i mliječnim proizvodima, mljekarska industrija morat će ublažiti buduće negativne utjecaje na okoliš mijenjajući postojeće proizvodne sustave i istodobno održavajući visoku kvalitetu gotovih proizvoda cjenovno prihvatljivih potrošačima.

klimatske promjene, metan, didušikov oksid, proizvodnja mlijeka

nije evidentirano