hrvatski

utjecaj kemijske i termičke reaktivacije TiO2- SnS2 na učinkovitost fotokatalitičke razgradnje diklofenaka u vodi pod simuliranim sunčevim zračenjem

Prema definiciji, onečišćenje voda je ispuštanje tvari ili energije, izravno ili neizravno u vodene sustave djelovanjem čovjeka i njegovih aktivnosti. Uslijed čega je potrebno rješavanje problema s ciljem sprečavanja i otklanjanja onečišćenja voda na lokalnoj i globalnoj razini. U ovom radu provedeno je istraživanje u nekoliko koraka, koje se sastojalo od nanošenja fotokatalizatora TiO2- SnS2 na staklene pločice, nakon čega su pločice onečišćene diklofenakom i razgradnim produktima u solar/TiO2-SnS2/H2O2 procesu. Onečišćene pločice tretirane su na dva različita načina: termičkom obradom, pri povišenim temperaturama od 200⁰C do 350⁰C, te kemijskom reaktivacijom. Uvjeti u pojedinim eksperimentima toplinske i kemijske reaktivacije određeni su statističkim dizajnom eksperimenta. Nakon provedenih obrada s ciljem obnavljanja aktivnosti pločica, utvrđeni su optimalni uvjeti pri kojima je moguće ostvarenje najboljeg uklanjanja diklofenaka iz otpadne vode, što je bio konačni cilj. Rezultati su kodirani i opisani kinetičkim modelima te dobivene vrijednosti međusobno uspoređene, kako za pojedine postupke regeneracije, tako i za pločice. Utjecaj procesnih parametara je analiziran pomoću Pareto dijagrama. Rezultati su pokazali da toplinska reaktivacija dovodi načelno do smanjenja adsorpcijskog kapaciteta pločica, kao i kemijska reaktivacija što je vidljivo iz vrijednosti postotaka uklanjanja. Valjanost izračunatih modela procijenjena je analizom varijance (ANOVA). Vrijednosti F i p dokazuju valjanost pojedinog modela.Prilikom ocjenjivanja modela iz grafičkih prikaza dokazano je da dobiveni odziv valjan te da ostaci prate normalu razdiobe.

fotokatalizator TiO2-SnS2 ; staklene pločice ; toplinska reaktivacija ; kemijska reaktivacija ; diklofenak

nije evidentirano