hrvatski

Sustavi kontrole flavivirusnih infekcija

Flavivirusi obuhvaćaju do danas preko 70 vrsta virusa od kojih su s aspekta ljudskog zdravlja najvažniji virus žute groznice, virus dengue, Usutu virus, virus Zapadnog Nila, virus japanskog encefalitisa i Zika virus. Klimatske promjene, evolucija mikroorganizma, ali i socio-ekonomski te drugi čimbenici doveli su emergencije i udomaćivanja pripadnika roda Flavivirus u Europi, ali i u drugim djelovima svijeta.Ovdje se prvenstveno radi o vektorskim bolestima, koje se u prirodi održavaju kruženjem između vektora i primarnih domaćina, a tek povremeno budu zaraženi ljudi i druge životinjske vrste. Kontrola u smislu imunoprofilakse postoji za žutu groznicu, japanski encefalitis i krpeljni encefalitis, dok je za ostale infekcije u fazi razvoja. Kako uz navedeno specifična etiološka terapija još uvijek nije dostupna, osnovno oruđe u borbi protiv flavivirusnih infekcija ostaje nadzor i protuepidemijske mjere u smislu suzbijanja i zaštite ljudi i životinja od izloženosti vektorima prenosiocima infekcije. Veliki je broj čimbenika koji mogu utjecati na epidemiologiju flavivirusnih infekcija jer oni obuhvaćaju i one koji djeluju na samog uzročnika, vektore, rezervoare, ali i one koji uvjetuju izloženost slučajnih domaćina, a svi se moraju uzeti u obzir prilikom uspostave optimalnog sustava nadzora i suzbijanja. Činjenica da se radi o vektorskim bolestima isto tako uvjetuje robusnost, ali i tehnička i financijska ograničenja u uspostavi i provođenju sustava. Ovi sustavi, kada se radi o aktivnom nadzoru, obuhvaćaju nadzor vektora, nadzor primarnih domaćina, ali i aktivni nadzor širenja u populaciji slučajnih domaćina te ljudi. Ovi su sustavi, kada se provode u cijelom obujmu, izrazito skupi te se često pribjegava izvođenju nadzora u ograničenom obliku ili pasivnom obliku. Tehnička zahtjevnost izvođenja programa ogleda se u zahtjevnosti optimalnog uzorkovanja, kratkotrajnom periodu u kojem je moguće neposredno dokazati prisutnost virusa, čak i molekularnim metodama, ali i izraženim unakrižnim reakcijama koji mogu davati lažne rezultate seroloških reakcija. Primjerice u slučaju virusa Zapadnog Nila ili Usutu virusa potrebno je prikupiti velik broj skupnih uzoraka komaraca da bi se dokazala prisutnost virusa zbog niske stope inficiranosti vektora ovim virusima. S druge strane, za oba uzročnika primarni domaćini su divlje ptice, koje je vrlo teško uzorkovati, stoga se vrlo često za nadzor ovih bolesti koristi aktivni nadzor u peradi te u konja koji su slučajni domaćini. Sličan je problem i u nadzoru krpeljnog encefalitisa, gdje se kao ograničavajući čimbenik pokazalo uzorkovanje krpelja koji su vektori u ovom slučaju te uzorkovanje malih glodavaca koji su primarni domaćini. Iako je dokazana serokonverzija u konja i drugih farmskih životinja, za koje su uzorci seruma dostupni kroz sustave nadzora drugih zaraznih bolesti u domaćih životinja, praćenje u ovih životinjskih vrsta nažalost ne pokazuje pravi stupanj izloženosti ljudi koji žive u urbanim sredinama. Slučaj krpeljnog encefalitisa ima još jednu značajku koja uvjetuje sustav nadzora, a to je postojanje i provođenje imunoprofilakse u ljudi. Serološki dokaz flavivirusnih infekcija nije samo ograničen provođenjem imunoprofilakse već i zbog izrazite serološke srodnosti različitih flavivirusa. Ovo značajno otežava laboratorijski dokaz serokonverzije i zbog navedenog obično je neophodno provesti više uzastopnih pretraga istog uzorka seruma s više različitih metoda, što je tehnički i financijski zahtjevno, da bi se točno odredilo o kojem flavivirusu se radilo, a isto tako nisu rijetke koinfekcije. Hrvatska je odličan primjer kako se navedena ograničenja mogu prevladati. Prvi sustavni nadzor flavivirusnih infekcija bio je uspostavljen za nadzor aktivnosti virusa Zapadnog Nila 2010. godine i obuhvaćao je pasivni nadzor u konja i ljudi. Ubrzo nakon prvih rezultata uspostavljen je aktivni nadzor u konja, ptica, ali i peradi te vektora. Ovako uspostavljen opsežan nadzor nije samo pomogao u nadzoru infekcije virusom Zapadnog Nila već je omogućio ubrzo i dokaz prisutnosti te značajke infekcije Usutu virusom. Ovaj isti sustav nadzora omogućio je i ustanovljavanje promjena u epidemiologiji odavno poznatog i endemski prisutnog virusa krpeljnog encefalitisa te nadopunjen uvođenjem aktivnog nadzora u pasa i koza daje cjelokupnije i za zaštitu javnog zdravlja prikladnije rezultate. Epidemije slabo poznatim patogenima iz porodice Flaviviridae, kao što je bila epidemija Zike ili širenje žute groznice, dengue i drugih dobro poznatih patogena na područje Hrvatske vrlo teško da će ostati neprimjećeno i zahvaljujući sada dostupnom sustavu nadzora i postojanju multidisciplinarnog ekspertnog tima gotovo se sa sigurnošću može reći da će omogućiti pravovremeni odgovor adekvatnim protuepidemijskim mjerama.

flavivirusi ; sustavi kontrole

nije evidentirano