hrvatski

Pojava antifeminizma u hrvatskoj likovnoj kritici: recepcija Intimne izložbe Proljetnoga salona 1916.

Prvi svjetski rat iznjedrio je jedan sasvim novi fenomen na hrvatskom području—skupnu izložbu umjetnica. Riječ je o Intimnoj izložbi Proljetnog salona održanoj 1916. godine, koja predstavlja preteču umjetničkog udruživanja žena u nas i donosi sasvim novu dimenziju izložbene prakse kao jednu od posljedica prvoga vala feminističkoga pokreta. U radu se donosi historijat ideje o okupljanju likovnih umjetnica vezan za izložbu Naste Rojc i Mile Wod i hrvatske narodne umjetnosti održane 1914. u Beču te kontekstualno razmatra utjecaj Prvog svjetskog rata na rodne uloge i položaj žena u društvu. Glavnina rada fokusira se na bilježenje i usustavljivanje antifeminističkih iskaza koji su pratili Intimnu izložbu 1916.— prvenstveno onih Koste Strajnića i Vladimira Lunačeka—a izvorišta tih iskaza pronalaze se u „ženskom stereotipu” i razumijevanju kreativnosti kao ideološke komponente muškosti (Griselda Pollock). Međutim, takvi stavovi pokrenuli su feminističku reakciju pa dolazi i do prvih otvoreno feminističkih iskaza u javnome prostoru (Zofka Kveder, Andrija Milčinović), a sama izložba ne samo da je donijela vidljivost umjetnica na hrvatskoj likovnoj sceni nego se može smatrati prvim korakom u feminističkoj težnji prema vladavanju likovnim područjem javnoga djelovanja unutar dominantnoga patrijarhalnog društvenog modela.

antifeminizam ; feminizam ; likovna kritika ; izložbe žena ; Intimna izložba Proljetnog salona ; Prvi svjetski rat ; Kosta Strajnić ; Nasta Rojc

nije evidentirano