hrvatski

Fluoridi i hidroksiapatit u terapiji promjena tvrdih zubnih tkiva

Karijes je najčešće zdravstveno stanje koje pogađa ljude diljem svijeta, a ujedno i četvrta najskuplja bolest za liječenje koju je moguće prevenirati. Fluoridi su se pokazali učinkovitim sredstvom u prevenciji karijesa sve od otkrića njihova preventivnog djelovanja 1942. godine pa do danas. Fluoridi se mogu primijeniti sistemski ili topikalno. Sistemska primjena uključuje konzumaciju fluoridirane vode, soli ili mlijeka, te unos tableta fluora. Topikalna fluoridacija podrazumijeva upotrebu zubnih pasti i vodica za ispiranje usta, namijenjenih individulanoj primjeni, te otopina, gelova, lakova i pjena, namijenjenih profesionalnoj primjeni. Uz velik izbor i dostupnost različitih metoda fluoridacije javlja se problem prevelikog dnevnog unosa fluora. Dentalna fluoroza jest neželjeni učinak fluorida na mineralizaciju cakline zuba. Njezin nastanak nije razjašnjen, no čini se kako, uz povišen unos fluora, na njezin razvoj utječe genski čimbenik. Hidroksiapatit je biokompatibilni preparat koji ima vrlo veliku moć remineralizacije. Kristali nanohidroksiapatita koji veličinom i oblikom nalikuju prirodnim caklinskim kristalima, sposobni su se uklopiti u područja demineralizirane cakline, oponašajući pritom ustroj prirodnih caklinskih kristala. S obzirom na njihovu biokompatibilnost, primjena zubnih pasti s nanohidroksiapatitom kod djece ne povećava rizik od nastanka dentalne fluoroze. Osim preventivnog antikarijesnog, primijećeno je i profilaktičko djelovanje nanohidroksiapatita na stvaranje dentalnog biofilma, te učinkovitost u terapiji dentinske preosjetljivosti. In vitro studije ukazuju na antierozivno djelovanje hidroksiapatita.

fluoridi ; hidroksiapatit

nije evidentirano