hrvatski

Učinci neurofacilitacijskog tretmana na funkciju hoda kod osoba s hemiparezom nakon moždanog udara

Jedan od glavnih uzroka nepokretnosti bolesnika s moždanim udarom je nedostatak hodanja. Poremećaj hodanja predstavlja problem ravnoteže, smanjenje brzine hodanja, smanjenje duljine koraka i ciklusa hodanja te asimetričnog uzorka hoda. Svi navedeni problemi smanjuju pacijentovu sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti i dovode do pacijentovog nezadovoljstva kvalitetom svog života. Cilj istraživanja bio je utvrditi učinkovitost neurofacilitacijskog programa na balans i funkciju hoda 20 ispitanika s moždanim udarom dijagnosticiranog na temelju magnetske rezonance, s postojanjem hemipareze, s minimumom 3 mjeseca nakon moždanog udara te prema skali pareze – MRC na razini 3. Uspoređeni su rezultati učinka tretmana testovima „Berg Balance Scale“, „Timed Up And Go Test“ i goniometrijom aktivne pokrete dorzalne fleksije stopala te ekstenzije i fleksije koljena (Activ Range Of Motion - AROM). Istraživanje je pokazalo statistički značajni utjecaj neurofacilitacijskog programa na sve varijable (83, 4% varijabli statistički značajnih rezultata, 15 od 18) osim u tri varijable (TUGT, BERG3 i BERG11) (p>0, 05), kompleksnih aktivnosti kao što je ustajanje, hod, okretanje oko svoje osi i posjedanje. Rezultati dobiveni ovim istraživanjem pokazali su izuzetno značajan doprinos neurofacilitacijskog tretmana na gotovo na većinu varijabli statičke i dinamičke ravnoteže, kao temelj funkcije hoda.

moždani udar ; neurofacilitacijska terapija, ravnoteža ; hod

nije evidentirano