hrvatski

Sveti Martin ad fines: nekoliko opažanja o martinskoj hagiotopografiji u južnim područjima Gorskog arhiđakonata

U osmišljavanja budućeg kulturnog itinerera sv. Martina na području Hrvatske kao jedan od mogućih „strateških“ ciljeva može se postaviti pitanje zastupljenosti različitih hrvatskih regija u tom kontekstu. U smislu istraženosti kulturne baštine, ali i stanja razvijenosti kulturnog turizma, među najzanemarenijim područjima danas je svakako područje Banovine. Usprkos teškim povijesnim okolnostima koje su u ranom novom vijeku prostor između Une i Kupe učinile prostorom trajnije nestabilnosti, taj je središnji prostor kraljevstva Slavonije u kasnom srednjem vijeku bio jedno od najgušće naseljenih područja Ugarsko-hrvatskog kraljevstva. Predmet predloženog izlaganja jest raščlamba hagiotopografije na području Gorskog arhiđakonata s naglaskom na prostor jugoistočno od cistercitskog samostana u Topuskom. Naime, usprkos činjenici da na tom prostoru pisani izvori tek rijetko bilježe spomen sv. Martina, nekoliko hagiotoponima na sjeverozapadnim obroncima Zrinske gore svjedoče o većem broj srednjovjekovnih crkava posvećenih tom svecu. U predloženom izlaganju razmotrit ću, stoga, uzorak njihova prostornog smještaja te postaviti pitanje vremena i okolnosti njihova utemeljenja. Na kraju, ocrtavajući kontekst moguće reevaluacije šireg kulturnog krajolika, iznijet ću prijedloge pokušaja lociranja i istraživanja nestalih crkvica posvećenih sv. Martinu.

Srednji vijek, Slavonija, Gorski arhiđakonat, hagiotopografija, kult sv. Martina

nije evidentirano