hrvatski

Ciljne orijentacije, strategije učenja i školsko postignuće

Ciljne orijentacije predstavljaju svrhu ponašanja u situaciji učenja. Tradicionalno, ciljne orijentacije se dijele na: usmjerenost na zadatak (učenje) i usmjerenost na izvedbu (Elliot 1997, prema Elliot i McGregor, 2001). Učenicima usmjerenim na zadatak (učenje) glavni je cilj postizanje kompetencija u onome što se uči, dok je učenicima usmjerenim na izvedbu fokus u demonstriranju kompetencija u usporedbi s drugima. Elliot i McGregor (2001) proširuju model ciljnih orijentacija na: usmjerenost na izvedbu putem uključivanja, usmjerenost na izvedbu putem izbjegavanja, usmjerenost na zadatak putem uključivanja i usmjerenost na zadatak putem izbjegavanja. Učenici usmjereni na izvedbu putem uključivanja nastoje postići visoke rezultate u usporedbi s vršnjacima te demonstrirati svoje sposobnosti pred drugima, dok učenici usmjereni na izvedbu putem izbjegavanja nastoje izbjeći neuspjeh i demonstraciju nižih sposobnosti u nekom području pred drugima. Učenici usmjereni na zadatak putem uključivanja teže postizanju kompetencija dok su učenici usmjereni na zadatak putem izbjegavanja usmjereni na izbjegavanje neuspjeha u učenju i razumijevanju materijala. Različita istraživanja dovode u vezu ciljne orijentacije za učenje i obrazovne ishode kao što su : strategije učenja, samo- efikasnost, anksioznost i ocjene. Cilj ovog istraživanja je provjera uloge ciljnih orijentacija (prema 2 x 2 modelu) u predviđanju strategija učenja i ocjena u srednjoškolskoj fizici. Sudionici istraživanja su 208 učenika (57 muškog spola i 151 ženskog spola) drugog i trećeg razreda općeg gimnazijskog usmjerenja. Ciljne orijentacije za učenje ispitane su pomoću prilagođenog Upitnika ciljnih orijentacija (Elliot i McGregor, 2001.), a strategije učenja pomoću prilagođene Skale strategija učenja (Lončarić, 2010) koja mjeri tri komponente: ciklus metakognitivne kontrole, dubinsko kognitivno procesiranje i površinsko kognitivno procesiranje. Rezultati su pokazali da strategije učenja najbolje predviđa usmjerenost na zadatak putem uključivanja, s tim da ova ciljna orijentacija ima ulogu pozitivnog prediktora u predviđanju metakognitivne kontrole i dubinskog kognitivnog procesiranja, dok u predviđanju površinskog kognitivnog procesiranja ima ulogu negativnog prediktora. Značajnu ulogu u predviđanju dubinskog kognitivnog procesiranja ima i ciljna orijentacija usmjerenosti na izvedbu putem uključivanja, dok površinsko procesiranje značajno predviđa izvedba putem izbjegavanja. Ocjene iz fizike najbolje predviđa ciljna orijentacija usmjerenosti na izvedbu putem uključivanja, dok se usmjerenost na zadatak putem uključivanja, također, pokazala značajnim prediktorom. Dobiveni rezultati su u skladu s očekivanjima, ciljne orijentacije s tendencijom uključivanja vezane su uz pozitivne obrazovne ishode. Rezultati upućuju na važnost poticanja ciljne orijentacije na zadatak putem uključivanja u nastavi fizike s obzirom da se ova ciljna orijentacija pokazala važnim prediktorom adekvatnih strategija učenja.

učeničke ciljne orijentacije, strategije učenja, školsko postignuće

nije evidentirano