hrvatski

Političko i sveto: identitet prostora i prostori identiteta u dubrovačkoj književnosti 17. stoljeća

U knjizi se dubrovačkoj književnosti 17. stoljeća prilazi iz perspektive oblikovanja književnog prostora. Pritom se polazi od paradigme prostornog obrata u suvremenoj društvenoj i kulturnoj teoriji, sukladno s kojom se prostor poima kao društveni konstrukt u čijoj proizvodnji osim materijalnih/realnih/objektivnih prostora izravne percepcije participiraju i mentalni, tj. subjektivni i imaginarni prostori povezani s kognitivnim procesima, konstrukcijom te reprezentacijom prostora. U tom smislu i književni prostor, kao reprezentacijski fenomen, participira u proizvodnji društvenog prostora. Na temelju korpusa koji čine reprezentativna djela baroknih autora Ivana Gundulića, Junija Palmotića, Vladislava Menčetića, Jakete Palmotića Dionirića, Petra Bogašinovića i dr. istražuje se pluralni identitet književnoga prostora, odnosno njegove različite konotacije (povijesne, političke, vjerske, kulturne i dr.), kao i strategije njegove proizvodnje. Povrh toga u fokusu je i međuodnos procesa konstruiranja prostora i kolektivnih identiteta te se u analizi pokazuje koji su prostorni modeli identiteta/alteriteta obilježili dubrovačku imaginativnu geografiju 17. stoljeća (dubrovački, slovinski, katolički, kršćanski, osmanski, habsburški, mletački i dr.)

reprezentacija prostora u književnosti ; dubrovačka književnost 17. stoljeća ; hrvatska književnost 17. stoljeća

nije evidentirano