hrvatski

Poezija Đura Hidže na latinskom jeziku

Cilj je ovoga rada prikupljanje latinskih pjesama Dubrovčanina Đura Hidže (7. veljače 1752. - 27. listopada 1833.) pisanih latinskim jezikom te njihovo kritičko izdanje i književna interpretacija. Istraživanje smo temeljili na građi pronađenoj u rukopisnim zbirkama Arhiva Male braće, Znanstvene knjižnice i Državnog arhiva u Dubrovniku. Pjesme iz mladenačke dobi, dok je studirao i usavršavao svoju liječničku praksu u Italiji, nisu obuhvaćene ovim radom. Nakon snimanja, opisivanja, prepisivanja u elektronski oblik, razvrstali smo pjesme prema žanrovskoj pripadnosti i numerirali ih. Dobili smo korpus od 3.038 stihova u rukopisu u ukupno 215 pjesama (PRILOG I). PRILOG II sadržava još 31 pjesmu s 402 stiha koje smo pronašli tiskane uglavnom u raznim zbornicima. Deset od tih pjesama nismo pronašli u rukopisima. Dakle, potvrđeni korpus rukopisne i tiskane građe sadrži ukupno 3.440 stihova u 246 pjesama. Među tiskane pojedinačne stihove nismo ubrojili stihove iz raznih pjesama koje nalazimo i u rukopisu, a citiraju ih već spomenuti autori u svojim prikazima . Prilog III. sadržava pjesme za koje nismo sigurni da su Hidžine, a nemamo pouzdanu potvrdu autorstva. Radi se o devetnaest pjesama s ukupno 407 stihova. Pjesme smo podijelili u tri skupine: PRILOG I. Rukopisi ; PRILOG II Tiskane pjesme ; PRILOG III Incerta. U PRILOGU I pjesme su razvrstane prema žanrovskoj pripadnosti na epigrame (satirične, pohvalne, nabožne, žalobne i moralne), epistole, sermones, elegije, ode i hendekasilabe. U prilogu II tiskane pjesme su poredane kronološki prema godini izdanja u kojemu su objavljene i to onim redom kako se pojavljuju u tiskanom izdanju. U PRILOGU III. pjesme su razvrstane prema žanrovskoj pripadnosti, jednako kao u PRILOGU I. Nakon definiranja kritičkog aparata, opisa jezika i posebnosti Hidžine versifikacije, pristupili smo književnoj interpretaciji odabranih pjesama. Makar estetski dometi Hidžine latinske poezije nisu zadivljujuće visoki, on u velikom broju slučajeva ipak nadmašuje prosjek prigodničarske poezije njegova vremena. I Đuro Hidža je, poput njegovih brojnih suvremenika, zlatno pero u perjanici onih koji potvrđuju kontinuiranu dvojezičnost hrvatske književnosti, hrvatskog i latinskog izraza, čime zaslužuje kritičko izdanje svojih pjesama.

Đuro Hidţa, latinska poezija, hrvatski latinizam, prigodnice, epigram, elegija, oda

nije evidentirano