hrvatski

Nacrt za tipologiju iskaza u hrvatskome jeziku

U prilogu je riječ o prijedlogu jedne moguće tipologije iskaza u hrvatskome jeziku zasnovane ponajprije na kriterijima priopćajne svrhe odnosno priopćajnoga cilja (intencije), ilokucijske funkcije te na osnovi referencijalne vrijednosti samoga iskaza. S obzirom na to u prilogu se razlikuju i pobliže opisuju: asertivni iskazi, kojima je temeljna svrha davanje obavijesti i koji dobivaju formu tvrdnje, informacije, priopćenja, upute, najave i sl., npr. Jučer je bilo lijepo vrijeme ; interogativni iskazi, kojima govornik traži od sugovornika da preuzme ulogu govornika, tj. da on govorniku da kakvu obavijest, npr. Koliko je sati? imperativni iskazi, koji imaju za cilj poticanje sugovornika na kakvu akciju i/ili na sudjelovanje u govornom događaju, a imaju oblik zahtjeva, naređenja, molbe, upozorenja, zabrane, prijetnje i sl., npr. Odreži mi komad kruha ; komisivni iskazi, kojima govornik priopćuje sugovorniku (ili sugovornicima) da će ispuniti kakvo očekivanje sugovornika odnosno obećava da će u budućnosti nešto učiniti (obično nešto što se tiče i sugovornika), npr. Svakako ću se odazvati vašem pozivu ; koncesivni iskazi, koji imaju funkciju dopuštanja, pristajanja na što ili, suprotno tomu, odbijanja, nepristajanja, zabrane i sl., npr. Od sutra možete početi trenirati ili Nemojte tražiti nemoguće ; ekspresivni iskazi, kojima govornik zauzima kakav (obično afektivni) stav prema sugovorniku i koji uz to često signaliziraju i društveni status govornika u odnosu prema sugovorniku ili sugovornicima (npr. manju ili veću distanciranost), što posebno dolazi do izražaja u pozdravima i različitim drugim oslovljavanjima, npr. Želim Vam dobar radni dan! prema Bok, kako si mi? Slično se događa i u isprikama, npr. Oprostite na smetnji!, ili u zahvalama, npr. Hvala Vam lijepa, puno ste mi pomogli! performativni iskazi, koji podrazumijevaju kakvu posebnu kompetenciju govornika (npr. u ulozi svećenika, suca, redatelja, voditelja kakvih emisija, natjecanja, priredaba i sl.) i u pravilu sadrže visok stupanj performativnosti, npr. Ja te krstim uime Oca i Sina i Duha Svetoga!

tipologija iskaza, govorni čin, ilokucija, perlokucija, performativi

nije evidentirano