hrvatski

Kršćanske teme u hrvatskom pjesništvu devedesetih

Premda je stilska kršćanska formacija, koju je napomenuo Gašpar Bujas, prepoznatljiva kao pismo sa svojim specifičnim vjerskim svjetonazorom, ona kao takva nije detektirana u povijestima književnosti. Uglavnom se o njoj vode rasprave koje u pojedinim djelima traže kršćanske elemente. To je razumljivo, jer bi u suprotnome trebalo ispisati kršćansku povijest književnosti, budući da bi ona obuhvatila gotovo sve aspekte književnosti Zapada. Članak, pak, u svom obzoru ima nekoliko paradigmatskih pjesničkih zbirki koje iz kršćanske vizure ili u dijalogu s njom tematiziraju navedenu tradiciju. Pritom je prostor analize usmjeren na posvema nepoznate aspekte najmlađega novoga naraštaja koji se dominantno počeo konstituirati tijekom devedesetih godina. Uvažavajući različite kontekste naraštaja (socijalni, antropološki, teorijski), s jedne strane, te s druge tradiciju koja se upisuje u njihov diskurs, pokušava se uočiti tradicijska i humanistička konstanta koju tzv. postmodernistička kultura nije ili nije u većoj mjeri dekonstruirala. Riječ je o sljedećim autorima: Jozefini Dautbegović, Lani Derkač, Rosariju Jurišiću Vrgadi, Stjepanu Lice, Radovanu Tadeju, Mirku Čuriću. Ne ulazeći u vrijednosti svakog pojedinog pjesničkog iskustva, u članku se pokušavaju naći opći kulturološki elementi koji dolaze iz kršćanskoga svjetonazorskoga kruga.

Kršćanska lirika, poezija devedesetih

nije evidentirano