hrvatski

Drugo posthladnoratovsko širenje NATO-a

Novi ciklus širenja NATO-a odvija se u fazi kad sjevernoatlantska organizacija traži mogućnost za svoje vlastito održanje, transformaciju i daljnje postojanje kao glavni temelj euroatlantskih odnosa. Iako se nakon 11. rujna očekivalo da će ulazak novih članova biti prilično restriktivan, čini se da je prevladalo mišljenje da se u NATO pozove sedam od deset država iz MAP-a. To novo veliko širenje, najveće u povijesti NATO-a, vodi računa o političkim, geostrategisjkim i vojnim kriterijima kao i raspoloženju javnog mišljenja. Svi ti elementi različiti su u sedam zemalja, no očita je želja da se preko Slovenije i Slovačke poveže krug zemalja Srednje Europe, da se ulaskom tri baltičke države isprave stanovite povijesne nepravde i da se ulaskom Bugarske i Rumunjske osigura glavna crta NATO-a za 21. stoljeće u odnosu na istočni Mediteran, Bliski istok, Gulf, a i šire. Iako su novi kandidati bolje pripremljeni od onih iz prvog kruga širenja, očito je kako u Washingtonu i Bruxellesu odlučeno da se prednost da političko-diplomatskom djelovanju NATO-a i da se s većim brojem novih članica zaokruži prostor euroatlantske zajednice kao sigurne cjeline koja stoji u savezništvu sa SAD.

NATO; 11. rujna; Europska unija; SAD

nije evidentirano