Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 976292

Glagoljski pisari


Botica, Ivan
Glagoljski pisari // Hrvatska glagoljica / Croatian Glagolitic script / Zvonarek, Dobrila (ur.).
Zagreb: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu / National and University Library in Zagreb, 2018. str. 12-14


Naslov
Glagoljski pisari
(Glagolitic scribes)

Autori
Botica, Ivan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, stručni

Knjiga
Hrvatska glagoljica / Croatian Glagolitic script

Urednik/ci
Zvonarek, Dobrila

Izdavač
Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu / National and University Library in Zagreb

Grad
Zagreb

Godina
2018

Raspon stranica
12-14

ISBN
978-953-500-176-8

Ključne riječi
Glagoljaštvo ; glagoljski pisari ; glagoljski skriptoriji
(Glagolitism ; Glagolitic scribes ; Glagolitic scriptoriums)

Sažetak
Nakon što je glagoljaštvo sredinom 13. st. steklo legitimitet da supostoji kao mogućnost u Katoličkoj Crkvi, odnosno da se liturgija po rimskom obredu može ravnopravno obavljati na latinskom i na crkvenoslavenskom jeziku, započelo je razdoblje koje se zbog iznimno velike pisane baštine naziva zlatnim doba hrvatskoga glagoljaštva. S legitimitetom vrlo se brzo usustavila nova redakcijska norma hrvatskoga crkvenoslavenskoga jezika pa su se tekstovi pisali usustavljenim pismom i jezikom. Time su stvoreni uvjeti da se glagoljica dobro učvrsti u liturgijskoj uporabi (misali i brevijari), ali i da iskorakne te postane pismom nabožne, didaktičke, moralno-teološke i propovjedničke književnosti na hrvatskome crkvenoslavenskome (zbornici) i pismom pragmatične pismenosti na srednjovjekovnome hrvatskom jeziku (zakoni, statuti, listine, pisama, registarski i drugi zapisi). Do nas su došli desetci rukopisnih glagoljskih knjiga liturgijskoga sadržaja iz 14. i 15. st., a znamo usto za stotine drugih u arhivskim podatcima. Stoga se pretpostavlja da su rukopisne glagoljske knjige nastajale u organiziranim skriptorijima poput samostana, popovskih kuća i pisarskih radionica. Potonje su se znale nazivati "apotekama" kao u slučaju pisarske radionice Bartola Ivanova iz Zadra. Istraživači općenito vezuju postojanje glagoljskih skriptorija uz samostane benediktinaca glagoljaša, pavlina i franjevaca trećoredaca glagoljaša te uz jaka glagoljaška središta poput Berma, Huma, Krka, Lindara, Rijeke, Roča, Senja, Vrbnika, Zadra itd. jer su ili odatle određeni glagoljski kodeksi ili su onamo djelovali pojedini glagoljski pisari. Postoji pak nekoliko podataka o tome da je u skriptoriju benediktinskoga samostana sv. Krševana u Zadru postojao dio za hrvatskoglagoljsku knjigu jer su na obuku u glagoljskoj riječi dolazili onamo češki benediktinci u 15. stoljeću. Ipak, premalo je podataka koji bi razotkrili samu organizaciju glagoljskoga skriptorija kao specijalizirane radionice za izradu rukopisnih knjiga. Samo u pogledu ispisivanja i oslikavanja rukopisnih knjiga skriptoriji su morali imati redaktora teksta te glavnoga prepisivača i njegove pomoćnike koji se gdjekada nazivaju žaknima, a po potrebi minijaturista za inicijale, naslove i u boljem slučaju za iluminacije. Konačno, sav se posao ne bi mogao uraditi bez nekoga tko ne bi znao odabrati dobar pergamentni i pisarski materijal te bez knjigoveže koji bi ispisane i oslikane pergamente uvezivao u kodeks. Riječ je o kompleksnom poslu koji je za istraživače još uvijek nepoznati i zagonetni svijet. Ipak, znamo za mnoge glagoljske pisare koji su se potpisali u svoja urađena djela poput kneza Novaka Disislavića, žakna Kirina iz Senja, Gregorija Borislavića iz Modruša, Vida Omišljanina iz 14. st., odnosno Butka, Bartola Krbavca, žakna Luke iz Vrbnika, arhiđakona Tomasa iz Senja, Broza Kolunića, popa Petra Fraščića, žakna Blaža Baromića, popa Martinca Lapčanina iz 15. st., a na prijelazu u novo stoljeće kada je još uvijek bila velika potreba za rukopisnim knjigama fra Stipana Belića, popa Šimuna Grebla ili pak fra Šimuna Klimantovića. Oni i mnogi drugi poznati i nepoznati pisci i prepisivači ili iluminatori glagoljskih rukopisnih knjiga ostavili su neizbrisivo svjedočanstvo prema kojem je hrvatskoglagoljska knjiga, iako je po pismu i jeziku posve jedinstvena, sadržajno pripadala velikoj obitelji zapadnokršćanskih naroda jer je uglavnom obrađivala teme koje su bile svojstvene zapadnoeuropskoj civilizaciji. Hrvatski je narod odvajkada ljubio svoju knjigu i poštivao njezine pisare. Jer, kako je zapisao žakan Broz Kolunić, "Gdo knjige počtuje, da je knjigami počtovan".

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija, Povijest



POVEZANOST RADA


Ustanove
Staroslavenski institut , Zagreb

Autor s matičnim brojem:
Ivan Botica, (264891)