hrvatski

Bertold Andechs-Meranski, istarski markgrof i akvilejski patrijarh

Bertold je u modernoj historiografiji uglavnom promatran kao svjetovni knez “obučen” u svećeničko ruho. Zaboravlja se da je potekao iz obitelji koja i danas u hagiografskoj historiografiji uživa veliki ugled. Naime, kći Bertoldove sestre Gertrude, Elizabeta Ugarska, je umrla 1231. i za Bertoldova je života već bila proglašena sveticom (1235.). Brat mu je Ekhbert bio bamberškim biskupom, a sestra je Hedviga umrla na glasu svetosti 1243. te je uskoro i proglašena svetom. Dvije godine ranije je u Puli umro i franjevac Oton “Teutonac”, blaženik kojega je Bertold poslao kako bi konsolidirao vjersko stanje u Pulskoj biskupiji. Štoviše, Bertold je u Puli predsjedao 1246. god. i saborom u crkvi sv. Marije Formoze na kojem su nazočili pulski, porečki i tršćanski biskup ne bi li se riješila pitanja morala i discipline u istarskoj crkvenoj pokrajini. Prepoznao je snagu novih prosjačkih crkvenih redova (naročito franjevaca i dominikanca) te je njihov pastoralni rad podupirao i crkvenim autoritetom i materijalno. Kao patrijarh je na koncu svoju Crkvu, pa tako i Istru u njoj, ostavio u rukama pape prekinuvši tradiciju uplitanja careva u izbor akvilejskih prelata. Tekst je napisan povodom 800. obljetnice Bertoldova imenovanja na mjesto istarskog markgrofa i akvilejskog patrijarha.

Bertold Andechs-Meranski, hrvatski ban, kaločki nadbiskup, istarski markgrof, akvilejski patrijarh, gvelfi, gibelini, 1182.-1251.

nije evidentirano