hrvatski

Integralni model procjene utjecaja heterogenosti kućanstava na implementaciju politika energetske učinkovitosti

U okviru ovog rada razvijen je integralni model procjene utjecaja heterogenosti kućanstava na implementaciju mjera i politika energetske učinkovitosti. To podrazumijeva integralan, odnosno cjelovit model koji zaokružuje odnos između socio-ekonomskih karakteristika kućanstava i njihovog ponašanja te potrošnje energije u kućanstvu. Cilj takvog modela je kvantifikacija i pravilno razumijevanje interakcija između politike energetske učinkovitosti i ponašanja krajnjih korisnika te efekti tog odnosa na potrošnju energije. U okviru ovog rada opisana je metodologija, odnosno proces modeliranja potrošnje energije u sektoru kućanstava, koja obuhvaća određivanje referentnih parametara potrošnje energije u kućanstvima, opisivanje procesa odlučivanja i definiranje utjecaja karakteristika kućanstva na potrošnju energije. Proces odlučivanja opisan je kroz dva modela: logističkom regresijom te metodom diskretnog odabira. U nastavku rada razvijeni model primijenjen je u analizi studije slučaja za Hrvatsku. Rad završava analizom rezultata i diskusijom reperkusija koje rezultati imaju na kreiranje novih energetskih politika. Rezultati pokazuju snažnu ovisnost vjerojatnosti odluke o implementaciji mjera energetske učinkovitosti o mogućim uštedama koje ta mjera postiže i trošku same mjere, odnosno o vremenu povrata investicije. Istovremeno, kućanstva koja pripadaju nižim prihodovnim razredima pokazuju različite obrasce odlučivanja i korištenja energije od kućanstava koja pripadaju višim prihodovnim razredima. To se odražava na različitost potrošnje energije u tim kućanstvima kao i na različite odluke prilikom investiranja u mjere energetske učinkovitosti. Takvi ishodi upućuju na važnost uvažavanja heterogenosti sektora kućanstava prilikom modeliranja i analize potrošnje energije. Opisani pristup može se koristiti za kvalitetnije analize potrošnje energije i evaluaciju učinaka mjera energetske učinkovitosti na potrošnju energije u budućnosti. Isto tako, opisani pristup može se koristiti za procjenu troškovne učinkovitosti programa energetske učinkovitosti i korigiranju postojećih, dajući odgovor na pitanje koji je najmanji potreban iznos subvencije kako bi kućanstva smatrala tu investiciju poželjnom, odnosno koji je najmanji budžet potreban za subvencije kako bi tijelo ili institucija koje taj program vodi, postiglo željeni učinak u vidu ukupnih energetskih ušteda. Primijenjeni je pristup zanimljiv i koristan kako za javna tijela i institucije tako i za poslovne subjekte koji imaju interes ili obavezu poticati mjere energetske učinkovitosti u kućanstvima. U cilju je oba sektora maksimizirati troškovnu učinkovitost alokacije sredstava svojih budžeta uz dohvaćanje zadanih ciljeva potrošnje energije, a predloženi model upravo to omogućava.

energetsko planiranje ; politike energetske učinkovitosti ; odlučivanje potrošača ; logistička regresija ; metoda diskretnog odabira

nije evidentirano