hrvatski

Književnopovijesni modus procedendi Julija Benešića u zbirci Poljska lirika

Tijekom cijeloga svojega filološkoga vijeka Julije Benešić prevodio je sustavno dvije vrste tekstova: remek-djela kanonskih poljskih pisaca (nad kojima je radio godinama i stalno ih prepravljao), smatrajući to svojim najvažnijim književnim i kulturnoposredničkim poslom, no preveo je i niz kraćih djela, u hrvatskoj sredini slabije poznatih autora, kojima se bavio iz polonofilskoga nagnuća. U prevoditeljskom opusu posebno mjesto ima Poljska lirika, hrestomatija pet stoljeća poljske književnosti, pothvat kojim je ujedinio i ostvario sve prevodilačke ciljeve, komunikacijske, pragmatične, estetske i spoznajne. Uza predgovor u zbirci, za razumijevanje Benešićeva pogleda na povijest poljske književnosti važni su i njegovi članci u danas raritetnoj zbirci Današnja Poljska, napose Poljska književnost u borbi za slobodu i Slavenska ideja u Poljaka, te članak Nacionalizam i patriotizam u književnosti. Polazeći od pretpostavke da se ne može precijeniti važnost Benešićeve uloge u hrvatsko-poljskim vezama, pokušat će se donijeti zaključak, na temelju navedenih tekstova, u kojoj je mjeri Benešićev prevoditeljski izbor i povjesničarski posao u kulturnom posredovanju uspio, odnosno je li korespondirao s temama važnima za hrvatsko književno i društveno okruženje, i njegova, međuratnoga, i našega doba.

Julije Benešić, Poljska lirika, Današnja Poljska, hrvatsko-poljske književne veze

nije evidentirano