hrvatski

Menadžment ponašajnih i psihijatrijskih simptoma demencije

Sindrom demencije danas je sve značajnije zdravstveno stanje, koje je u mnogim zemljama poprimilo status javno-zdravstvenog prioriteta, a sukladno preporuci Svjetske zdravstvene organizacije iz 2012. godine. Alzheimerova bolest i druge demencije u praktički 90% slučajeva u nekoj fazi bolesti, u većoj ili manjoj mjeri, utječu ina (promjenu) ponašanja. Nadalje, kako neurokognitivne poteškoće postaju izraženije, nerijetko se javljaju psihijatrijski simptomi (tjeskoba, strah, promjene u raspoloženju - češće u smislu depresije, no moguće je i povišeno raspoloženje, napadaju panike, ali i pojava halucinacija, poglavito vidnih). Često puta, upravo ti ponašajni i psihijatrijski simptomi demencije su ključni za dolazak osobe s demencijom u bolnicu, traženje stručne pomoći i prijem u bolnicu, najčešće na (psiho)gerijatrijski odjel ili opći psihijatrijski odjel. Stoga, kako bi se isto preveniralo, odnosno smanjila učestalost (re)hospitalizacija osoba s demencijom nužno je misliti na pojavu ponašajnih i psihijatrijskih simptoma demencije poznatih i pod kraticom BPSD (eng. Behavioral and Psychological Symptoms of Dementia). Menadžment ovih simptoma uključuje u prvom redu uzimanje jednog od standardnih antidementiva (donepezil, rivastigmin, galantamin, memantin) ili kombinacije antidementiva (jedan od navedenih ACE-inhibitora + memantin), jer su dosadašnja klinička iskustva i studije pokazale da ovi lijekovi pored stabilizacije kognitivnih funkcija povoljno utječu i na bihevioralne simptome demencije. Uz terapiju antidementivima svakako je poželjno kombinirati ne-farmakološke metode, uvažavajući afinitete svake osobe, sagledavajući njene sklonosti i mogućnosti, tj. postupajući prema načelima medicine i skrbi usmjerene prema osobi, Na taj će način i upotreba antipsihotika biti svedena na znatno manju mjeru, isti neće predstavljati prvu liniju izbora, a tako će se i smanjiti rizici nastanka potencijalno opasnih nuspojava, Ako se upotreba antipsihotika i drugih psihofarmaka (na pr. anksiolitika) ne može izbjeći, onda svakako se treba držati načela «idi polako i s niskom dozom», te kroz ograničeno vrijeme. Osobe s demencijom koji uzimaju antipsihotike treba češće opservirati i opetovano evaluirati opravdanost dugotrajnije upotrebe antipsihotika, U većini slučajeva doze antipsihotika koje se daju osobama s demencijom su 2-3 puta niže od standardnih, a terapija se često može ukinuti već nakon nekoliko tjedana. S obzirom da svi antipsihotici imaju upozorenje za primjenu kod osoba s demencijom («black box warning), uvijek je kod ove off-label upotrebe potrebno vagati prednosti i moguću štetu, te postupati po osnovnom medicinskom principu «primum non nocere».

demencija ; menadžment ; simptomi ; ponašajni ; psihijatrijski

nije evidentirano