hrvatski

Psihijatrija starije životne dobi

Zaključak: Kako očekujemo da će do 2050. godine na svijetu trećina ljudi biti starija od 65 godina, postaje jasno da će osobe u tzv. trećoj životnoj dobi biti sve zastupljenije u svakodnevnoj psihijatrijskoj kazuistici. S obzirom na to da je dob svake osobe najsnažniji čimbenik rizika za nastanak najvećeg broja neurokognitivnih poremećaja, očekuje nas epidemija demencija, ali i svih drugih psihijatrijskih stanja od depresivnih, anksioznih do psihotičnih. Iz tog razloga, u budućnosti će biti potreban sve veći broj stručnjaka koji će se poglavito baviti psihijatrijom starije životne dobi. Paralelno s tim, nužno je razvijati i palijativnu medicinu jer je ona dio sveobuhvatne skrbi bolesniku i predstavlja nastavak kontinuuma preventivne i kurativne medicine. Postoji sve veća nužnost i potreba da se izvan velikih bolničkih ustanova otvore centri pri Zavodu za javno zdravstvo odnosno mentalno zdravlje, koji već imaju organiziranu skrb o mladima i ovisnicima, a sada na jednom mjestu osiguravaju i skrb o svim psihijatrijskim bolestima starije životne dobi (demencija, organskih depresivnih, anksioznih i sumanutih poremećaja). Skrb bi trebala obuhvaćati prevenciju, dijagnostiku, liječenje i savjetovanje kako za oboljele, tako i članove njihovih obitelji, odnosno njegovatelje i skrbnike.

psihijatrija ; starija životna dob ; psihogerijatrija ; liječenje

nije evidentirano