hrvatski

Frontotemporalna demencija – izazov za psihijatre i zajednicu

Frontotemporalna demencija (FTD) je najčešći oblik demencije s ranim početkom, prije 65. godine života koja se ispoljava u nekoliko različitih varijanti: kao semantička demencija, progresivna nefluentna afazija te ponašajni oblik FTD. Upravo javljanje niza psihijatrijskih i ponašajnih simptoma koji su ključna obilježja ove demencije, dok pamćenje duže vrijeme ostaje sačuvano, česti su razlog psihijatrijskih bolničkih liječenja oboljelih osoba uz rizik neprepoznavanja FTD. Premda ne postoji lijek za frontotemporalnu demenciju, pravodobno dijagnosticiranje FTD, liječenje selektivnim inhibitorima ponovne pohrane serotonina, antipsihoticima i galantaminom se pokazalo učinkovitim. U radu ćemo prikazati 63- godišnjakinju kod koje je dijagnoza postavljena rano nakon prvog psihijatrijskog pregleda te neurološke obrade, uz psihofarmakološku terapiju, antidementiv te napose brigu od strane članova obitelji uz angažman neformalne njegovateljice, osoba je zbrinuta u zajednici u manjem dalmatinskom mjestu. Ključan je bio rad na stigmi s članovima obitelji koji dijeleći brigu oko majke oboljele od FTD s članovima zajednice dobivaju podršku uz značajno povećan osjećaj sigurnosti za oboljelu majku.

frontotemporalna demencija ; psihijatrijski i ponašajni simptomi ; stigma ; zajednica

nije evidentirano