hrvatski

Škola u doba Italije: od 1918. do 1943.

S raspadom Austro-Ugarske 1918. započinje 25-godišnja talijanska vlast u Istri koja traje do 1943., iako se njezin školski sustav, uglavnom u većim mjestima, zadržao do 1945., a u Zoni A, pod anglo-američkom vojnom upravom, djelomice i do 1947. Iako je talijanski utjecaj u Istri i mnogo prije 1918. bio vrlo snažan, nakon što je čitav poluotok i službeno pripao Kraljevini Italiji, on se još više pojačao. Bilo je to, dakako, vidljivo i na području školstva. Usporedno sa zatvaranjem hrvatskih škola, nova je vlast hrvatske učitelje umirovila, otpustila ili premjestila. Sastavljen je čak i Popis opasnih i sumnjivih hrvatskih učitelja u Istarskoj pokrajini (Elenco maestri croati della provincia istriana pericolosi e sospetti). Hrvatski su učitelji zamijenjeni talijanskima koji su se doveli iz vrlo udaljenih krajeva Italije – Sicilije, Calabrije, Campanije, Pijemonta i dr., a nitko od njih nije poznavao hrvatski jezik. Od dolaska fašista na vlast 1922., svi su postupci koji su se provodili podlogu imali u državnoj ideologiji i zakonu. Škola u Šijani tada je nosila naziv „Francesco Petrarca“, prema znamenitom talijanskom pjesniku iz XIV. stoljeća, a bila je smještena u Ulici 20. rujna (Via XX settembre) br. 19. Navedenog je datuma, 1870., došlo do pripajanja Rima novostvorenoj Kraljevini Italiji pa je u čast tog važnog događaja u talijanskoj povijesti naziv „20. rujna“ bio prisutan u toponomastici mnogih talijanskih gradova. Sve do Lateranskih ugovora 1929., kada ga je ukinula fašistička vlast, datum se slavio kao nacionalni Blagdan oslobođenja prijestolnice Rima i nacionalnog ujedinjenja (Festa della liberazione della capitale Roma e Unificazione Nazionale). Škola je u to vrijeme bila petogodišnja (od 1905./1908.), a građa o njoj pohranjena je u Državnom arhivu u Pazinu. Očuvani su školski dnevnici, odvojeno za muške i ženske razrede, koji sadrže mnoge zanimljive podatke.

Škola Šijana, Pula, doba Italije 1918.-1943.

nije evidentirano