hrvatski

Bokeljska mornarica kao paradigma hrvatske kulturne baštine

Baština Bokeljske mornarice paradigma je hrvatske materijalne i nematerijalne kulturne baštine, koja je ostala izvan nacionalnih granica, a predstavlja njezinu bitnu sastavnicu. Poseban problem hrvatske kulture jest prekogranična hrvatska kulturna baština i njezina uklopljenost u cjelovitost nacionalne baštine. Hrvatskoj tek predstoji sustavno popisivanje i obrađivanje nacionalne baštine u Europi i svijetu kako bi se mogao pravovaljano sagledati hrvatski kulturni identitet. Međunarodno iskustvo kulta sv. Vlaha, kao simbola hrvatske povijesne države – Dubrovačke Republike – čija državnost nažalost nije uklopljena u preambulu hrvatskog Ustava, od prevažnog je značenja za postavljanje ovog problema na listu nacionalnih kulturnih prioriteta. Paradigmatski drugi kulturni prepoznatljiv simbol Hrvata Boke kotorske je kult sv. Tripuna kao komunalni kult jednog od gradova država za “samovlade” u vrijeme hrvatsko-ugarske dinastije Anžuvinaca (Zadar, Dubrovnik, Kotor), od kojih je jedino Dubrovnik ostvario potpunu i trajnu emancipaciju. Kult sv. Tripuna imao je isto isprva simboličko značenje državnosti za komunu Kotor te se njegov lik nalazio na novcu, pečatu, zastavi i bivao je kultom koji je okupljao Kotorane koji su se u nacionalnom procesu stvaranja nacije XIX. stoljeća kao katolici izjašnjavali Hrvatima te kao takvi pohađali Zavod sv. Jeronima – zatim Papinski hrvatski zavod. Bokeljska mornarica jedan je od simbola te komunalne vojske – koja je postojala i u Dubrovniku uz simboličkog admirala – te je jedan od neraskidivih elemenata kulta sv. Tripuna. Hrvatski narod imao je tešku povijest, odnosno od XV. stoljeća bio je izložen istom procesu uništavanja državnog teritorija, odvođenja u ropstvo, islamizaciji i zatiranju kulturne memorije kao i Armenci od strane Osmanlija. Paradigmatska sudbina Armenaca povezuje i Hrvate. Tako je osmanska invazija na hrvatsko kraljevstvo najintenzivnija tijekom prve polovice XVI. st., a za posljedicu ima raseljavanje Hrvata u susjedne zemlje, odvođenje roblja i islamizaciju dijela populacije i procesa prijelaza na pravoslavlje i doseljavanje vlaškog življa na hrvatske prostore te nesagledive posljedice na broj Hrvata u sljedećim stoljećima. Brojnost, ujedno kompaktnost nacionalnog teritorija imat će poput Armenaca nesagledive posljedice na integracijske procese koji će biti okasnjeli. Hrvatski i armenski narod, prije svega kroz dubrovačko iskustvo pamćenja, kroz kult sv. Vlaha i kult sv. Tripuna, dijele zajedničku sudbinu malih naroda. Ta sudbina se očituje kroz više zajedničkih paradigmi: osmanska invazija, onemogućavanje razvoja nacije, biološko uništavanje, prešućivanje žrtve, izostanak pravodobne intervencije međunarodne zajednice, postgenocidni sindrom uništavanja memorije i konačno posvajanje tuđe baštine i kulture. Isto tako i Armenci i Hrvati su imali u svojem povijesnom iskustvu dugotrajan proces nacionalne emancipacije, odnosno stvaranja dviju zajednica: iseljene i domovinske. Armenci danas imaju osnovne strategijske postavke o svojoj budućnosti s kritičkom raščlambom geostrateške situacije, za razliku od Hrvatske. Upravo u ovom slučaju došlo je do ujedinjenja dvaju elemenata hrvatskog korpusa iz Boke.

Bokeljska mornarica, Boka kotorska, bratovština, Kotor , identitet

nije evidentirano