hrvatski

Organski idiomi i stilistička načela

U tekstu se analiziraju prijevodi Kronike o našem malom mistu Miljenka Smoje napisane na čakavici i prevedenoj na talijanski standard te Le baruffe chiozzotte Carla Goldonija, prevedene na čakavštinu. Autorice u prvom analiziranom djelu problematiziraju izbor ciljnog jezika, odnosno zanimaju se u kolikoj se mjeri standardom uspjelo zadržati izvorni stil i je li djelo odabirom standarda osiromašeno. Posebno je zanimljiva usporedba prijevoda socio-kulturoloških elemenata, te adaptacija karakterističnog Smojinog humora. Nasuprot tome Ivo Tijardović priređuje na čakavštinu prevedenu varijantu Goldonijeve komedije Le baruffe chiozzotte koja je kasnije poslužila kao predložak za preradu na viški, kvarnerski i dubrovački govor. Usporedbom idioma u spomenutim prijevodima, izražava se stav da je korištenje organskog idioma jedino ispravno, kako zbog leksičkih podudarnosti, tako i zbog niza stilema s lakoćom prenosivih zavičajnim govorom. Nameće se zaključak da je upotreba organskog idioma upravo proporcionalna bogaćenju jezika, dok se njegovim nekorištenjem jezik osiromašuje, odnosno da je uporaba dijalekta u prijevodu nužna kako bi se bez gubitka posredovao kulturološki kontekst i izvorni elementi stila

Mediteran ; vernakular ; organski idiom ; humor ; stilemi ; prijevod ; standard

nije evidentirano