hrvatski

Žanrovski aspekti "stvarnosnoga" pjesništva i pitanja njegova teorijskog određenja

Problematična etiketa »stvarnosno pjesništvo« koja se u književnoj kritici ustalila kao opisna oznaka za jedan važan pravac u suvremenoj hrvatskoj poeziji otvara niz pitanja koje pokreće ova rasprava. U njezinu uvodnom dijelu sažeto se iznose dosadašnji kritički uvidi izneseni u povodu pojave najvažnijih pjesničkih zbirki druge polovice 90-ih godina prošloga stoljeća i prvoga desetljeća ovoga okvalificiranih tom oznakom, a potom se na temelju recentnih teorijskih uvida (ponajviše na tragu višekomponentnih modela lirike razvijenih na njemačkoj teorijskoj sceni) opisuje žanrovski repertoar »stvarnosne« poezije. Kako se pokazuje da dominantna žanrovska rješenja u tim zbirkama upadljivo sliče žanrovskim uzorcima iz kratkih oblika unutar susjednoga (proznoga) književnoga polja da bi se simulirao i ojačao učinak »realnoga«, generički će problemi otvoriti i prostor za razmatranje važnih teorijskih pitanja kao što su koncepcija transparentnosti i dvosmislenosti pjesničkoga znaka, način kreiranja tekstualnoga subjektiviteta, problem reprezentacije i dr.). S tih se teorijskih polazišta objašnjavaju sličnosti s proznim vrstama slična usmjerenja, ali i specifična distinktivna obilježja koja »stvarnosno« pjesništvo zadržavaju unutar lirskoga segmenta književnoga polja.

žanr ; stih ; naracija ; mimeza ; hrvatsko pjesništvo ; ciklus ; zbirka

nije evidentirano