hrvatski

Opjevani prozaik (Pjesnici Ranku Marinkoviću)

U kontekstu interesa za književno djelo Ranka Marinkovića i njegovu autorsku osobnost pažnja je usredotočena na omanji korpus pjesama pisanih u čast Ranka Marinkovića. Komparativna analiza sedam sastava Arsena Dedića, Jakše Fiamenga, Tonka Maroevića, Borisa Marune, Anđelka Novakovića i Ante Stamaća pokazala je kako isti povod rezultira ne samo različitim formalnim i stilskim izborima nego i autorskim razlikama u stupnju personalizacije i konkretizacije piščeva lika. Također se ustanovilo kako, doduše, svi pjesnici obavezno citiraju ili parafraziraju pojedine naslove i motive iz piščeva opusa, ali - i na razini diskursa i na razini odnosa prema čitatelju - rabe različite intertekstualne strategije te, s tim u skladu, stupaju u dijalog s raznovrsnim aspektima Marinkovićeva opusa. Dok jedna skupina pjesnika ima na umu Marinkovićevo djelo kao kanonski prototekst, dovoljno poznat da ga se može varirati u sažetim okvirima lirske pjesme, dotle se druga skupina autora priklanja portretiranju Marinkovićeva lika pa govornoj instanci dodjeljuje emotivne crte koje redovito uključuju odnos bliskosti i poštovanja prema uglednome književniku.

Ranko Marinković ; hrvatsko pjesništvo ; stih ; stil ; citatnost ; intertekstualnost

nije evidentirano